ŠTO DOBIVAMO I GUBIMO OSTAVLJAJUĆI DJECU KOD KUĆE

VAŽNE RAZVOJNE POTREBE DJECE I MLADIH KOJE SE NE MOGU ZADOVOLJITI ON LINE NASTAVOM

Psiholozi i drugi stručnjaci koji se bave mentalnim zdravljem djece i mladih kao i institucije u Europi i svijetu u posljednje vrijeme sve glasnije upozoravaju na cijenu koju djeca i mladi plaćaju zbog zatvorenih školskih zgrada.

Poštujući mnogostrukost čimbenika koje se uzima u obzir pri donošenju odluka o epidemiološkim mjerama, dužnost nam je upozoriti na razvojne potrebe djece i mladih. Argumenti koji su se do sada čuli u prilog otvaranju škola su se uglavnom odnosili na kvalitetu obrazovanja, odnosno znanja koje učenici stječu (UNICEF, UNESCO, Svjetska banka), kao i slabijoj dostupnosti obrazovanja za siromašnije (time i produbljivanju nejednakosti prilika), a i slabijoj motiviranosti učenika za pohađanje on line nastave i učenje. Argumenti u prilog ostavljanju djece kod kuće su uglavnom bili sumnja u žarišta zaraze u školama, širenje zaraze asimptomatski oboljelima, kojih je više među djecom, kao i stvaranje gužve u prometu, što je ove zime, čini se, bio jedan od glavnih razloga zatvaranju školskih zgrada, posebno za srednjoškolce i više razrede osnovne škole. Istraživanje koje je proveo NZJZ „Andrija Štampar“ i Ured za obrazovanje i za zdravstvo Grada Zagreba pokazalo je da škole nisu žarišta i djeca nisu asimptomatski prenosioci zaraze, a slaže se s meta analizom istraživanja UNICEF-a (6/20 Zajedničke upute međunarodne pedijatrijske asocijacije i UNICEF-a o infekciji COVID-19 ). Problem gužve u prometu se može riješiti povećanim brojem prometala u vremenu početka i završetka nastave.

Međutim, mentalno zdravlje i zadovoljenje temeljnih razvojnih potreba djece i mladih je nešto što bi trebao postati važan čimbenik u donošenju sljedećih odluka o načinu obrazovanja. Gradski ured je već osnovao  Povjerenstvo za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih i predviđa proces screeninga ili probira za identifikaciju najugroženije djece i adolescenata, što govori o postojanju svijesti o ovom problemu i kod nas. Napominjemo da su i prije pandemije takve specijalizirane službe bile nedovoljno dostupne.  

Ugroženost mentalnog zdravlja očituje se u povećanoj anksioznosti, bezvoljnosti, depresiji, poremećajima spavanja i hranjenja, povećanoj autodestruktivnosti (uključujući i samoozljeđivanje), povećanom razvoju različitih oblika ovisnosti (o ekranima, igricama, alkoholu, psihoaktivnim tvarima). To potvrđuju rezultati različitih stranih i domaćih istraživanja i iskustava praktičara (Poliklinika za zaštitu djece https://www.poliklinika-djeca.hr/ ,  Hrvatska psihološka komora http://www.psiholoska-komora.hr/1240 , National Health Statistics, England https://files.digital.nhs.uk/AF/AECD6B/mhcyp_2020_rep_v2.pdf)

Važne razvojne potrebe djece i mladih koje se ne mogu zadovoljiti on line nastavom

Ono na što ovdje posebno želimo ukazati jer je do sada bilo nedovoljno uočeno i naglašeno jesu razvojne potrebe djece i mladih koje se NE mogu zadovoljiti u odsustvu vršnjaka i školskog okruženja, a čije posljedice će imati mnogo dugoročnije i dalekosežnije posljedice od „rupa“ u znanju, jer se znanje može nadoknaditi i kasnije, ali razvoj ne može. Treba imati na umu da zbog razloga štrajka prosvjetnih djelatnika, a kasnije pandemije učenici nemaju normalno životno okruženje već više od godinu dana.

Najkraće nabrajanje razvojnih potreba uključuje:

Razvoj identiteta – osjećaja pripadanja ljudskim zajednicama što nužno uključuje i vrtić, školu, školske grupe slobodnih aktivnosti; osjećaj pripadanja stječe se tako da pojedinac nešto dobije i nešto dâ toj zajednici. Kao zaštitne čimbenike u prevenciji poremećaja u ponašanju na trećem mjestu su školske prilike za prosocijalni angažman (nakon obiteljskih prilika i privrženosti obitelji, ali po postotcima gotovo jednaki – 95; 93; 92%)) (Istraživanje Novak i sur. ERF, 2018.).

Socijalno i emocionalno sazrijevanje –  izgradnja odgovornosti za ravnopravne odnose, izgradnja odgovornosti za uradak/rezultat, samopoštovanje i zastupanje sebe, poštovanje drugih i drugačijih, upravljanje vlastitim ponašanjem – što je nemoguće ostvariti samo u krugu vlastite obitelji čak i kad je ona sasvim poticajna i uravnotežena, što je malo koja u situaciji pandemije i potresa.

Ljubav, zaljubljenost, seksualno ponašanje – to su potrebe koje se doista i uopće ne mogu zdravo razviti bez neposrednog kontakta s vršnjacima.

Posebno vrijedi istaknuti razvoj kapaciteta za suradnju i timski rad bez kojih je nemoguće funkcionirati i svijetu odraslih i svijetu rada.

Optimalno vrijeme za razvoj ovih sposobnosti i kompetencija je vrijeme školovanja (7 – 25 g). Usporavanje i odsustvo prilika za zadovoljenje ovih temeljnih potreba rezultira raznovrsnim psihičkim teškoćama i poremećajima.

Ako ovim normalnim razvojnim potrebama dodamo još i znanja o učincima stresa i traume na mentalno zdravlje i načinima ojačavanja u nošenju s njima onda vrijedi dodati još nekoliko važnih podataka u vaganju kako organizirati (školski) život djece i mladih. Osjećaj kontrole nad situacijom bitno umanjuje razinu doživljenog stresa, a kontrolu povećava razumno i mirno tumačenje odraslih (autoriteta) o tome što se događa i što treba činiti. Umanjuje je i predvidivost, struktura (dana, dnevnih rutina i zadataka), mogućnost djelovanja na izvor stresa (zato nismo imali otpor učenika pri nošenju maski i poštivanju mjera u školi, jer smo im dali mogućnost da nešto čine u odnosu na izvor stresa), pogotovo ako to djelovanje uključuje i dobrobit za druge.

Zatvaranjem škola zaustavljamo život djece

Ovo je parafraza izjave prof. Russell Viner, predsjednika Royal College of Pediatrics and Child Health u Velikoj Britaniji „When we close schools we close their lives“.  Djeca su dvostruko deprivirana – nepohađanjem škole u školi i općim mjerama fizičke udaljenosti i smanjenja kontakata. Ona su zatvorena u svoja četiri zida (ako ih imaju) i potpuno su nam nevidljiva. Ovim tekstom dajemo im glas, odnosno dajemo glas u prilog njihova razvoja čiji zastoj bi nas mogao dugoročno skupo koštati i u doslovnom i u prenesenom smislu.

Zaključak:

Razumijemo kriterij funkcionalnosti zdravstva, rastezanja krivulje zaraženih, očuvanja rada i radnih mjesta, svu složenost i mnoštvo čimbenika koji su utezi na vagi donošenja odluka koje ne mogu svih učiniti barem djelomično zadovoljnima i zadovoljenima, ALI nek vam se kao bitan uteg u tom vaganju nađu i razvojne potrebe djece i mladih, kao i ojačavanje njihovih strategija nošenja sa stresom i traumom (umjesto sjedenja u kutu svoje sobe i u bespomoćnosti). Dajte im jasna objašnjenja, učinite im situaciju predvidivom (vaše odluke transparentnima) i zadužite ih za određena ponašanja kojima će pridonijeti sebi i zajednici. I onda im zahvalite što to čine i tako pomažu vama da lakše upravljate situacijom i što su disciplinom i brigom za zajednicu doprinijeli značajnom smanjenju zaraženih. I da, bilo bi vrijedno investirati sada u logistiku za učenike (obnovu, osiguranje školskih zgrada i ljudskih resursa, pojačanog prometa), jer će se to mnogostruko isplatiti na dugu prugu.

Brajša-Žganec, A., Raboteg-Šarić, Z., Franc, R. (2000). Dimenzije samopoimanja

djece u odnosu na opaženu socijalnu podršku iz različitih izvora. Društvena

istraživanja. Zagreb. 6. (50) 897-912.

Juul, J. (2006). Vaše kompetentno dijete. Zagreb: Naklada Pelago.

Juul, J. , Jensen, H. (2010.). Od poslušnosti do odgovornosti. Zagreb: Naklada Pelago.

Lacković-Grgin, K. (1994). Samopoimanje mladih. Jastrebarsko. Naklada Slap.

Lazarus, R. S., Folkman, S. (2004). Stres, procjena i suočavanje. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Lebedina-Manzoni, M. (2010). Psihološke osnove poremećaja u ponašanju. Jastrebarsko: Naklada Slap.

Novak, M., Mihić, J., Kranželić, V. & Ferić, M. (2018) Znanstveno-utemeljena prevencija i promocija mentalnog zdravlja: programi u školi i zajednici. U: Pokrajac-Bulian, A., Miletić, I., Juretić, J., Lopižić, J. (ur.)24. godišnja konferencija hrvatskih psihologa, znanstveno-stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem, Knjiga sažetaka i prezentacija izlaganja.

Owens, M. (2020). Undoing the untold harms of COVID-19 on young people: a call to action. Reachwell.  https://reachwell.org/2020/09/10/dr-matthew-owens-undoing-the-untold-harms-of-covid-19-on-young-people-a-call-to-action/

Pregrad, J. (ur.) (1996.), Stres trauma oporavak. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.

Pregrad, J. (2006). Odgovornost i odnos u organizaciji. U N. Poljak & L. Šehić-Relić. (ur.), Sukob@org – Upravljanje sukobom u organizaciji. Osijek: Centar za mir, nenasilje i ljudska prava.

Grupa slovenskih psihologa znanstvenika i praktičara (2020.) Psihosocialne posledice epidemije covid-19 in spremljajočih ukrepov za otroke, mladostnike in družine. Slovenija  https://drive.google.com/file/d/1EGDfPpwDRjeJtOUHCEPgamxq6qKIvNZF/view?fbclid=IwAR1iSG3y15SO-oIIzpeO2iyvEodfgBcyyIxj2wUC6JqTUqp9Hwzexy2u7hU

https://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/novosti/jesu-li-djeca-i-mladi-kljucni-prenositelji-korona-virusa-u-populaciji-istrazivanja-kazu-da/
https://dnevnik.hr/vijesti/koronavirus/gotovi-rezultati-antigenskog-testiranja-u-zagrebu-skole-nisu-zarista-asimptomatski-ucenici-nisu-prijenosnici—632844.html
https://seebiz.eu/drustvo/pozitivno-1-6-posto-testiranih-ucenika-u-zagrebackim-skolama/246953/
https://www.koronavirus.hr/en
https://www.zet.hr/aktualnosti/vijesti/prilagodjeni-vozni-red-do-29-sijecnja/7483
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/uneco-i-unicef-pozivaju-da-skole-u-pandemiji-ostanu-otvorene-20201029