ZA ZPD PISALE: LANA GJURIĆ I IVANA POSLON
Prošla 2020. godina nam je definitivno pokazala koliko je bitno brinuti o mentalnom zdravlju. I što se događa ako ne brinemo o njemu. Zašto? Zato što mentalno zdravlje predstavlja osobne resurse za svakodnevni život, utječe na to kako se nosimo sa svakodnevnim stresovima, kako se osjećamo i razmišljamo, pomaže nam da (p)ostanemo snažniji i zadovoljni sobom i svojim životom, te da se uspješno oporavljamo od emocionalnih teškoća i kriza. (HZJZ, 2015.) Dakle, mentalno zdravlje predstavlja resurse za nošenje i s onim što nam je donijela 2020. godina. A ona nam je donijela i korona krizu, i krizu koju su uzrokovali potresi. Socijalna izolacija i traumatski događaji kojima smo bili (i jesmo) izloženi predstavljaju velike izazove za naše mentalno zdravlje. A ako se u njega ne ulaže sustavno i značajno, vjerojatnije je da će lakše biti narušeno uslijed teških životnih događaja.
Andrija Štampar je 1926. godine definirao zdravlje kao „stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti”, gdje je jasno da je mentalno zdravlje dio cjelokupnog zdravlja. Kada promatramo sustav skrbi i zaštite generalnog zdravlja vidimo da postoje informacije i smjernice koje učimo kroz život, od ranije dobi, poput osobne higijene ili prve pomoći koja pomaže u sprečavanju razvoja bolesti. Kada se razbolimo, odlazimo liječniku opće prakse te ulazimo u sustav javnog zdravstva. Sustav javnog zdravstva postoji uz političku volju i inicijativu organizaciju, koordiniranje, provedbu i sustavno unapređenje praksi i stručnjaka putem obrazovanja i ulaganja. Prema navedenom može se zaključiti da je zaštita tjelesnog zdravlja u jednom trenu povijesti postala prioritet i moralna dužnost države. Kada razgovaramo o mentalnom zdravlju na međunarodnim razinama Komisija Lancet za globalno mentalno zdravlje i održivi razvoj navodi da kada je riječ o mentalnom zdravlju, o svim se zemljama može razmišljati kao o zemljama u razvoju te postoji procjena u podacima da se 1 dolar koji se investira u razvijeni tretman za depresiju i anksioznost, vraća u vrijednosti od 4 dolara u unaprijeđenom zdravlju i produktivnosti (Health, T.L.G, 2020). Poremećaji mentalnog zdravlja najčešći su pojedinačni uzrok invaliditeta u zapadnom svijetu (Murray, Lopez, i World Health Organization, 1996) te su odgovorni za više odsutnosti s posla zbog bolesti nego za bilo koju drugu bolest (Carder, McNamee, Turner, Hodgson, Holland, i Agius, 2013).
Politika mentalnog zdravlja u Hrvatskoj
Javno mentalno zdravlje umjetnost je i znanost poboljšanja mentalnog zdravlja i dobrobiti te prevencije mentalnih bolesti organiziranim naporima i informiranim izborima društva, organizacija, javnih i privatnih, zajednica i pojedinaca. Mentalnu dobrobit predstavljaju psihološki atributi kao što su samopouzdanje, raspoloženje, optimizam, dobri odnosi s drugima – zajednički nazvani psihološkom dobrobiti – i afektivna ili emocionalna stanja kao što su sreća i zadovoljstvo životom (Ryan i Deci, 2001).U Hrvatskoj mentalno zdravlje i dalje nije u javnosti prepoznato kao sastavni dio općeg zdravlja i blagostanja te da značajno utječe na kvalitetu života pojedinca. Teškoće mentalnog zdravlja društveno su stigmatizirane, što otežava pravovremeno traženje podrške i pomoći, čime raste rizik od razvoja psihičke bolesti (Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2018). Rezultati istraživanja o predrasudama o osobama s mentalnim teškoćama u Hrvatskoj (Jokić-Begić, Kamenov i Lauri Korajlija, 2005) su ukazali na široko prihvaćen negativan stereotip o osobama s mentalnim teškoćama. Više od 50% ispitanika opisalo je tipičnog predstavnika osoba s mentalnim teškoćama s osam osobina: nestabilan, nepredvidljiv, suicidalan, nesiguran, nervozan, problematičan, bolestan i neshvaćen. Više od 50% sudionika preferira zadržavanje veće socijalne distance prema njima. Također, ranjive skupine ljudi, poput mladih i starijih osoba, najviše će biti pogođene posljedicama ne vođenja brige o mentalnom zdravlju nacije od strane države.
Primjerice, istraživanje koje je proveo Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, čiji su rezultati odjeknuli u javnosti, pokazalo je zabrinjavajuće podatke u vezi sa mentalnim zdravljem mladih u Hrvatskoj. Istraživanje provedeno na reprezentativnom uzorku od 4821 učenika iz 25 zagrebačkih srednjih škola, u okviru projekta ‘Pozitivan razvoj adolescenata Grada Zagreba: analiza stanja’, pokazalo je da se tužno i bezvoljno tijekom perioda od dva tjedna osjećalo gotovo 30% mladih, njih 14,5% barem jednom u životu ozbiljno je razmišljalo o počinjenju samoubojstva, 9,4% izradilo je plan suicida te njih 4,4% izvještava da je pokušalo suicid.
Podaci o procjeni opterećenja bolestima RH u 2016. godini pokazuju da su mentalni poremećaji na 4. mjestu među vodećim skupinama, iza kardiovaskularnih, malignih bolesti i ozljeda te da se najveći postotak opterećenja odnosi na depresivne poremećaje (25,9%), zatim na poremećaje uzrokovane alkoholom (17,1%) i anksiozne poremećaje (14,6%). U 2017. godini prema podskupinama najučestalije dijagnoze mentalnih poremećaja bile su iz podskupina shizofrenija, shizotipni i sumanuti poremećaji, mentalni poremećaji i poremećaji ponašanja uzrokovani uzimanjem psihoaktivnih tvari i poremećaji raspoloženja (Silobrčić Radić i Vrbanec, 2018). Prema izvještaju Silobrčić i Vrbanec u Registru osoba s invaliditetom registrirano je tijekom 2018. godine 162.548 osoba čiji su uzroci invaliditeta ili komorbiditetne dijagnoze koje pridonose funkcionalnom oštećenju iz skupine mentalnih poremećaja i mentalne retardacije (šifre F00-F99), što je 32% svih uzroka invaliditeta. Nadalje, izvještaj pokazuje da su tijekom 2017. izvršena samoubojstva bila na 2. mjestu kao uzrok smrtnosti ozljeda. Navedeni statistički podaci pokazuju kako je važna prevencija te pravodobna intervencija i rehabilitacija u mentalnom zdravlju.
Politika mentalnog zdravlja uključuje skrb za ozdravljenje osoba oboljelih od mentalnih bolesti, ali i brigu za pozitivno mentalno zdravlje cijele populacije (Novak i Petek, 2015). U navedenom istraživanju autorice su došle do zaključka da ispitanici prepoznaju da se politika mentalnog zdravlja u Hrvatskoj odnosi na tretman psihičkih bolesti te skrb za pacijente, a da ulaganje u pozitivno mentalno zdravlje sustavno izostaje te kao nedostatke koordinacije nositelja politike navode političku apatiju, društvenu apatiju, krizu vrijednosti, financijsku krizu, ne preuzimanje odgovornosti od strane struke te neprepoznatosti mentalnog zdravlja kao relevantne teme. Ispitanici koji spadaju u kategoriju stručnjaka mentalnog zdravlja naglašavaju odgovornost političara i važnost političke volje, važnost stručne javnosti, potrebe za ulaganje u postojeći sustav, jačanje interdisciplinarnosti, uključivanje znanstvenika u istraživanja i suradnju sa stručnjacima u sustavu, korištenje snage medija za educiranje i informiranje građana, uvođenje preventivnih aktivnosti, posebice za djecu i mlade te posebno naglašavaju važnost koordinacije svih službi s naglaskom na decentralizaciju. Prema navedenim nalazima važnost države je velika u razvoju i koordinaciji brige za mentalno zdravlje. Smjernice za stvaranje moderne politike mentalnog zdravlja utemeljene na holističkom pristupu mentalnom zdravlju sastoji se od pet područja: skrb o mentalnom zdravlju i tretman mentalnih poremećaja; aktivnosti javnog zdravstva i prevencija mentalnih poremećaja; pozitivno mentalno zdravlje za sve i promocija mentalnog zdravlja; socijalne politike za jednakost ljudi s mentalnim poremećajima kao i njihovih obitelji; borba protiv stigmatizacije i diskriminacije sa svrhom dostojanstva i ljudskih prava osoba s mentalnim poremećajima (Novak i Petek, 2015)
Dana 16. rujna 2010. godine usvojena je Nacionalna strategija za zaštitu mentalnog zdravlja za razdoblje 2011.-2016. godine te se trenutno čeka izrada Nacionalne strategije razvoja mentalnog zdravlja (2020.-2030.). Jenkins, R. (2003) naglašava važnost političke volje te uključivanje kulturalnih konteksta i aktualnih resursa u razvoj strategije mentalnog zdravlja. U razvoju politike zaštite mentalnog zdravlja važno je voditi se sa 5 sljedećih načela: prilagoditi se potrebama populacije, orijentirati se na ciljeve i snage osobe, promicati široke mreže podrške, usluga i resursa, uključujući terenski rad, staviti u prvi plan usluge utemeljene na dokazima i usmjerene prema oporavku te uključiti pacijente kao sukreatore skrbi (Thornicroft G, 2011, prema Hrvatski zavod za javno zdravstvo, 2018).
Mentalno zdravlje u doba krize
Brečić, Jendričko, Vidović, Makarić, Ćurković, i Ćelić (2020) navode u svojem istraživanju kako kod osoba sa anksioznim i/ili depresivnim poremećajima pod utjecajem COVID-19 krize dolazi do pogoršanja simptoma osnovnog poremećaja, odnosno recidiva poremećaja, a promjene u dostupnosti zdravstvene skrbi, usmjerenost zdravstvenog sustava na suzbijanje i liječenje pandemije te posebno izražena neizvjesnost vezana uz novi, nepoznati virus, rezultirala je pojavom novih anksioznih simptoma i kod šire populacije. U istraživačkom projektu Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone tijekom svibnja 2020. i prema premiliranim podacima, umjerenu razinu depresivnosti imalo je njih 29%, a gotovo svaka peta osoba se tijekom ovog razdoblja nosila s jakom ili izrazito jakom depresivnosti. Umjerena i blago izražena tjeskoba bila je također prisutna kod svake pete osobe, a 18% ih je iskazivalo izrazito visoke razine tjeskobe. Među osobama koje su prije pandemije imale psihičke smetnje (n=238) 37,4% procjenjuje da su se smetnje pogoršale. Situacija krize zbog COVID-19 pandemije, potresa, nezaposlenosti, izolacije, rada od kuće zahtjeva nove prilagodbe i načine rada, a samim time i brze prilagodbe usluga za mentalno zdravlje (Jokić-Begić, Hromatko, Jurin, Kamenov, Keresteš, Kuterovac-Jagodić, Koralija, Maslić Seršić, Mehulić, Mikac, Tadinac, Tomas, i Sangster Jokić, 2020).
Iz svega navedenog jasno je da su se potrebe za dostupnim i fleksibilnim uslugama zaštite mentalnog zdravlja povećale unatrag godinu dana, upravo zbog navedenih kriza koje su utjecale na sve građane. Ukoliko se ne uspostavi sustav dostupne zaštite mentalnog zdravlja možemo očekivati povećanja u statistici o poremećajima za mentalno zdravlje tijekom 2021. godine i nadalje. Ono što je potrebno za unaprjeđenje sustava mentalnog zdravlja je sustavno financiranje, koordinacija pružatelja usluga i organizacija usluga, regulativa koja promiče ljudska prava, promocija, prevencija, tretman i rehabilitacija, dostupnost lijekova i psihoterapije, zagovaranje, rad na unapređenju kvalitete usluga i informiranja korisnika, razvoj ljudskih potencijala, istraživanja, suradnja te ono što je najvažnije – politička volja.
Reference:
Brečić, P., Jendričko, T., Vidović, D., Makarić, P., Ćurković, M., i Ćelić, I. (2020). Utjecaj pandemije COVID-19 na pacijente s anksioznim i depresivnim poremećajima. Medicus, 29(2 COVID-19), 237-242.
Health, T. L. G. (2020). Mental health matters. The Lancet. Global Health, 8(11), e1352.
Carder, M., McNamee, R., Turner, S., Hodgson, J. T., Holland, F., i Agius, R. M. (2013). Time trends in the incidence of work-related mental ill-health and musculoskeletal disorders in the UK. Occupational and environmental medicine, 70(5), 317-324.
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet (2017). Pozitivan razvoj adolescenata Grada Zagreba: analiza stanja. https://www.erf.unizg.hr/docs/prevlab/ERF_PrevLab_Projekt_PRAG_ZG_Objava_za_medije2018.pdf
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2015).
https://www.hzjz.hr/sluzba-promicanje-zdravlja/svjetski-dan-mentalnog-zdravlja/
Hrvatski zavod za javno zdravstvo (2018). Osiguravanje optimalne zdravstvene skrbi za osobe s poremećajima mentalnog zdravlja (CRO MHD). https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/04/Osiguravanje-optimalne-zdravstvene-skrbi-za-osobe-s-poremecajima-mentalnog-zdravlja-CRO-MHD.pdf
Jenkins, R. (2003). Supporting governments to adopt mental health policies. World Psychiatry, 2(1), 14.
Jokić-Begić, N., Kamenov, Ž., i Lauri Korajlija, A. (2005). Kvalitativno i kvantitativno ispitivanje sadržaja stigme prema psihičkim bolesnicima. Socijalna psihijatrija, 33(1), 10-19.
Jokić-Begić, N., Hromatko, I., Jurin, T., Kamenov, Ž., Keresteš, G., Kuterovac-Jagodić, G., Koralija, A. L., Maslić Seršić, D.,, Mehulić, J., Mikac, U., Tadinac, M,,Tomas, J. i Sangster Jokić, C. A. (2020). Kako smo? Život u Hrvatskoj u doba korone: Preliminarni rezultati istraživačkog projekta.
Murray, C. J., Lopez, A. D., i World Health Organization. (1996). The global burden of disease: a comprehensive assessment of mortality and disability from diseases, injuries, and risk factors in 1990 and projected to 2020: summary. World Health Organization.
Novak, M., i Petek, A. (2015). Mentalno zdravlje kao politički problem u Hrvatskoj. Ljetopis socijalnog rada, 22(2), 191-221.
Ryan, R. M., i Deci, E. L. (2001). On happiness and human potentials: A review of research on hedonic and eudaimonic well-being. Annual review of psychology, 52(1), 141-166.
Silobrčić Radić, M. i Vrbanac, I., (2018). Mentalni poremećaji u Republici Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
World Health Organization (WHO) (2014). Health in all policies: Helsinki statement. Framework for country action.