VIOLET OAKLANDER

Posted on by

ZA ZPD PISALA IVANA ĆOSIĆ PREGRAD

Violet Oaklander je svjetski priznata psihologinja i psihoterapeutkinja na području geštaltističkog pristupa u radu s djecom i mladima. Završila je doktorat iz kliničke psihologije,  i dva specijalististička studija (savjetovanje na području braka, obitelji i djece te magisterij vezan uz rad s djecom s emocionalnim teškoćama) te stekla licencu gestal psihoterapeuta. Autorica je knjiga Windows to Our Children: a Gestalt Therapy Approach to Children and Adolescents (The Gestalt Journal Press, 1978; hrvatski prijevod naslova knjige Put do dječjeg srca, Školska knjiga, 1996) i Hidden Treasure: A Map to the Child’s Inner Self (Routledge, 2006). Objavljivala je stručne članake i poglavlja u knjigama te izradila audio i vidio materijale promovirajući svoj pristup u psihoteparijskom radu s djecom.

Violet Oaklander, djevojački Solomon, rođena je 18. travnja 1927. godine u rusko židovskoj imigrantskoj obitelji kao najmlađa od troje djece uz dva starija brata. Svoje roditelje i obitelj opisuje vrlo podržavajućima i uz njih se osjećala jako voljeno. Njezino djetinjstvo obilježeno je i traumatskim iskustvima. Stariji brat poginuo je krajem Drugog svjetskog rata. Nesretni događaj kada je obiteljski prijatelj polio vrelu vodu po njoj, a radi opeklina koje su zahvatile veliki dio njezina tijela provela dugo vremena u bolnici. Kasnije je u svojim intervjuima govorila kako je to traumatsko iskustvo i patnja koju je iskusila tijekom lječenja u bolnici bila „iskra koja je upalila njezin interes za rad s djecom“ (1). U dobi od sedam godina radi teške infekcije imala je operaciju oba uha, što je rezultiralo i oštećenjem sluha.

Zasnovala je svoju obitelj i imala troje djece, a kasnije se i rastala. Tijekom života je živjela u nekoliko gradova u Americi.

Svoju profesionalnu karijeru započela je kao učiteljica u osnovnoj školi u Long Beachu, gdje je u svom radu pokazala drugačiji pristup poučavanju od uobičajenog za tadašnje vrijeme poput korištenja muzike u nastavi. Na prijedlog školskog savjetnika prihvatila je rad i vođenje tek formiranog razrednog odjela s djecom sa izraženim emocionalnim teškoćama, gdje je provela idućih šest godina istražujući i eksperimentirajući s različitim načinima i tehnikama podučavanja i pružanja podrške učenicima. Bila je vrlo kreativna, sa puno ideja za svoj rad, za koje  bi sama Violet govorila „da ne zna od kuda bi te ideje dolazile“(1). Tako je primjerice u tadašnje vrijeme bilo uvriježeno vjerovanje i praksa da okruženje u kojem se radi s djecom s ozbiljnim teškoćama mora biti potpuno nestimulativno i nalik na ćelije. Potpuno suprotno tome, Violet opisuje da je njezin razred izgledao potpuno drugačije, ispunjen bojama i različitim interesantnim predmetima ističući da je osjećala da ako djeci ne pružimo neke sadržaje i stimuliramo ih, oni će pokušati sami sebe stimulirati i zabaviti se.

Drugo traumatsko iskustvo koje je obilježilo njezin život, kako na osobnom tako i na profesionalnom planu su zdravstvene teškoće sina Michaela, koje se patio i često bio hospitaliziran radi uznapredovalog lupusa, od čega je i umro. U tom periodu koji je bio za Violet izrazito težak, tragajući za potrebnom podrškom, Violet se na preporuku prijatelja prijavila na radionice koje vodio Jim Simkin, jedan od prvih Gestalt terapeuta. Iskustvo sudjelovanja u radionicama i rad s Jimom Simkinom Violet opisuje kao iskustvo koje joj je promijenilo život  i „nju samu transformiralo“ (1). Nakon smrti sina i inspirirana osobnim iskustvom upisala je edukaciju iz Gestalt psihoterapije pri Institutu u Los Angeles-u koju je pohađala od 1969 do 1972. Violet je vrlo brzo uočila da psihoterepeuti i voditelji edukacije nikada nisu govorili o djeci i terapijskom radu, a literature gotovo da nije niti bilo, što je rezultiralo njezinom odlukom da teorijska znanja i filozofiju gestalt terapije uklopi u svoj psihoterapijski rad s djecomu svom razredu. U intervjuima Violet opisuje kako joj je to iskustvo zaista odgovaralo te da je u svom razredu ekperimentirala i istraživala različite tehnike i načine povezujući ih sa teorijskom podlogom i doživjela puno uspjeha. Upisala je i specijalistički studij vezan uz psihološko savjetovanje.

Nakon odlaska iz škole Violet Oaklander je dobila stepideniju i 1971. godine upisala specijalististički studij na California State University (Long Beach) usmjeren na rad s djecom s emocionalnim teškoćama, tijekom kojeg se Violet zainteresirala i proučavala rad različitih stručnjaka na području dječje psihologije. Rad Virginije Axline, psihologinje i pionirke u primjeni play terapije kao i Clarka Moustakas zadivio je Violet. Njezin interes za psihoterepiju sa djecom i adolescentima je sve više rastao.

Njezin jedinstveni pristup u radu s djecom, koji spaja teoriju, filozofiju i praktičnu primjenu gestalt terapije sa raznolikim ekspresivnim tehnikama, međunarodno je prepoznat i priznat. Violet Oaklander je isticala „Ja ne popravljam djecu“(1). Cilj njezinog pristupa je pomoći djeci da se ponovo poveže s dijelovima sebe, emocijama i iskustvima koje su potisnuli  i od kojih su se udaljili ističući kako raste djetetov osjećaj njegove unutarnje podrške, povećava se i njegova sposobnost da izrazi svoje osjećaje. Ističe ulogu dječje igre te razvija direktivan pristup u radu s djecom potičući njihov interes, svjesnost i sposobnosti uspostavljanja kontaka sa sobom i okolinom. Stekla je nekoliko nagrada i priznanja za doprinos na području mentalnog zdravlja te joj je Američko udruženje za terapiju igrom dodijelilo nagradu za životno dijelo. Putovala je intenzivno i mnogo diljem Sjedinjenih američkih država i diljem svijeta održavajući seminare i podučavajući svoj pristup u radu s djecom i adolescentima. Nadalje, bila je dugogodišnji redovni predavač na nekoliko američkih sveučilišta.

Violet Oaklander je nadahnula mnoge stručnjake ali i roditelje dajući im alate i podršku kako da ostvare bolji kontakt i podrže djecu i mlade, a njezine knjige su mnogima bile izvor podrške, učenja i inspiracije u radu radu s djecom i mladima. Njezina knjiga Put do dječjeg srca prevedena je na 15 jezika. Svojim životom, profesionalnim postignućima i doprinosima Violet Oaklander pokazuje kako traumatska iskustva donose patnju, bol i očaj jednako kao i priliku da narastemo, postanemo snažniji i kreativniji temeljem tog iskustva.  Grupa posvećenih terapeuta i njezinih suradnika osnovala je Zakladu Violet Solomon Oaklander kako bi nastavili njezin rad i širili stečena znanja i iskustva.

Violet Oaklander je u mirovini, živi u Los Angelesu u blizini sina i njegove obitelji te sudjeluje u radu Zaklade.

Izvor: