ELEANOR EMMONS MACCOBY

ZA ZPD PISALA SENA PUHOVSKI

Prije nešto više od dva tjedna, u 101. godini života, umrla je Eleanor Maccoby, psihologinja i znanstvenica, jedina koja je za života dobila nagradu nazvanu vlastitim imenom. Bavila se znanstvenim radom i predavala na prestižnima američkim sveučilištima: Harvardu (1950. – 1957.) i Stanfrodu (1958. nadalje)

Eleanor Maccoby kao znanstvenica bavila se razvojnom psihologijom, a ponajviše roditeljskim stilovima, razlikom među spolovima te utjecajem razvoda na dječje mentalno zdravlje.

Osim po znanstvenom radu poznata je i po tome što je, u vrijeme kada su mlade žene na predavanja na fakultetu smjele dolaziti samo u suknjama, kao profesorica (tada na Harvardu) dolazila u hlačama. Kada su ju pitali kako je postala zainteresirana za feminizam odgovorila je kako je živjela diskriminaciju svaki dan ulazeći na sporedna vrata fakulteta jer samo su muški nastavnici ulazili na glavna (opet Harvard). Poznata je i po tome da je, nakon što joj je jedna kolegica rekla da ne objavljuje radove koji bi štetili feminističkom pokretu, postdoktoranticu sa kojom će surađivati odabrala tek nakon što joj je u odgovor na tu dilemu ova odgovorila “The truth will set us free!” /“Istina će nas osloboditi!”/ (2). Bila je to Carol Jacklin, a zajedno su,  1974. objavile knjigu “The Psychology of Sex Differences“  koja se citira i danas.

Knjiga po kojoj je najpoznatija upravo je ta i sadrži dotadašnje rezultate znanstvenih radova na temu razlike između spolova. Autorice su naime u knjigu uvrstile sva istraživanja u kojima se nalazi da razlika između muškaraca i žena – nema i to je ono što ju je učinilo različitom od svega objavljenog prije nje. Do tada naime, istraživanja koja su pokazivala da razlika među spolovim nema, nisu bila objavljivana. Kao primjer za ovo Maccoby navodi istraživanje koje je je htjelo pokazati da će zatvorenice prije izdati svoje partnere nego zatvorenici. Hipoteza istraživanja, koje je replicirano tridesetak puta, konzistentno nije ukazivalo na razlike među spolovima u tom pogledu, no radovi nisu objavljivani. Takve su se situacije ponavljale i ponavljale te prema riječima Eleanor Maccoby bile izvor “ogromnog biasa u znanstvenoj literaturi”(2). Najvećim postignućem te knjige smatra to što nam je pokazala kako su, ono što mislimo da su ključne razlike među spolovima zapravo mitovi. Macobby je nastavila istraživati ovo područje, razvoj razlika između dječaka i djevojčica, zainteresirana za to stvara li se rodna diferencijacija u svim kulturama na jednak način. U zadnjoj knjizi na tu temu „The two sexes: Growing up apart Coming together“ (1998.) zaključuje kako ipak i biološki faktori imaju određen utjecaj na razvoj rodnih uloga te da proces socijalizacije ne može biti jedini odgovoran za razlike u ponašanju djevojčica i dječaka koje je proučavala. I tako, kaže: „We, or I, had become no longer the darling of the feminists.“ /„Mi, zapravo ja, više nismo bile miljenice feministica.“/ (2).

Na početku karijere, na Harvadu (1950. – 1957.), istraživala je roditeljske stilove postavljajući pitanje o povezanosti odgojnih obrazaca i karakternih osobina djeteta. Ovo istraživanje rezultiralo je utjecajnom knjigom „Patterns of Child rearing“ (1957.). Njezin rad ukazao nam je na postojanje dvije ključne dimenzije roditeljstva: roditeljsku toplinu i roditeljski nadzor. Kombiniranjem tih dimenzija dobivamo i četiri odgojna stila: autoritativni, autoritarni, popustljiv i ravnodušan. Maccoby je neizostavna autorica za svakoga tko se bavi temom roditeljstva pa i danas kada u javnosti nerijetko propitkujemo teškoće i probleme roditeljstva i roditeljskih stilova današnjice (nerjetko pretjerano popustljivih) i uspoređujemo ih sa onima koji su dominirali našim prostorima u generaciji-dvije ranije (počesto autoritarnima).

Nastavak njezina interesa u području razvojne psihologije uključuje i proučavanja posljedica procesa razvoda braka, a njezina rečenica: „Čini mi se da je svijetla strana priče ta da su djeca dosta dobro u slučajevima kada roditelji mogu surađivati“ (3), ona je kojom se vodimo i danas kada govorimo o najboljem interesu djeteta nakon rastave roditelja kao i promjenom perspektive koju je unijela rekavši kako se pri razvodu valja primarno voditi pravom djeteta, a ne roditelja.

Eleanor Maccoby dobila je sve nagrade koje je mogla dobiti, a bila je i prva žena pročelnica odsjeka za psihologiju na Stanfordu (1973. -1976.) no prije svega bila je beskrajno znatiželjna znanstvenica koja je istinu, odnosno rezultate znanstvenih istraživanja, stavljala ispred svega ne vodeći računa o tome kome bi se zbog toga mogla zamjeriti. Iako bi se, sam po sebi trebao podrazumijevati, ovakvu vrstu profesionalnog integriteta ipak možda valja potcrtati za kraj.

„Važno je da tretirate sve svoje ideje kao hipoteze sve dok nemate priliku dobiti podatke koji su relevantni i važni. I, ako je potrebno, promijenite mišljenje; to je možda najteže od svega ali i najvažnije, ukoliko zaista želite biti znanstvenik“  E.Maccoby (3)

Literatura:

  1. https://news.stanford.edu/2018/12/14/stanford-psychologist-eleanor-maccoby-dies-101/
  2. http://www.feministvoices.com/eleanor-maccoby/
  3. http://srcd.org/sites/default/files/documents/maccoby_eleanor_interview.pdf
  4. Vasta R., Haith M.M. i Miller S.A. „Dječja psihologija“, Moderna Znanost, Naklada Slap 1997.

Upoznajte Eleanor

https://www.youtube.com/watch?v=1Jgz0jsIwX0