SAMOSUOSJEĆANJE

ZA ZPD PISAO LUKA JURAS

Sve nas kroz život prate svakodnevne nevolje i nesvršenosti. To mogu biti pogled u zrcalo koji umjesto definiranih mišića otkriva jastučiće sala na donjem dijelu leđa, jedinica iz testa u školi, nezadovoljstvo parterskim odnosom ili loš mjesec na poslu. Takve situacije kod nas izazivaju neugodu pa tražimo načine kako da si olakšamo te trenutke patnje. Jedna od strategija koja u zadnje vrijeme dobiva puno pažnje psihologa jer se pokazala kao korisna u takvim situacijama je pružanje suosjećanja samima sebi.

Samosuosjećanje je ponašanje usmjereno prema sebi koje uključuje primjećivanje i osjećanje vlastite patnje, reagiranje na vlastitu patnju te svijest o patnji s namjerom da se nešto poduzme zbog nje. Kristin Neff teorijski je konceptualizirala samosuosjećanje koje se sastoji od 3 komponente:

  • Brižnost prema sebi temelji se na pružanju razumijevanja samome sebi te davanju podrške i brige, nasuprot kritiziranju, ravnodušnosti i omalovažavanju sebe. Ova komponenta počiva na uvjerenju da vrijedimo samim time što postojimo, bez obzira na naše (ne)uspjehe.
  • Usredotočena svjesnost (engl. mindfulness) uključuje svjesnost, usmjeravanje pažnje i prihvaćanje podražaja koji su trenutno prisutni, nasuprot izgubljenosti u vlastitim mislima i ignoriranju vlastitih osjećaja. Umjesto da vrednujemo svoje misli, osjećaje i da smo zaokupljeni prošlošću ili budućnošću, kad prakticiramo usredotočenu svjesnost jednostavno imenujemo doživljaje koji su trenutno prisutni u našoj svijesti.
  • Zajednička čovječnost odnosi se na gledanje vlastitog iskustva kao dijela šireg ljudskog iskustva umjesto kao izoliranog slučaja. Različiti ljudi pate na različite načine i zbog različitih stvari, ali sve nas povezuje to što svako od nas ima svoju „mukicu“.

Možda ćete pomisliti kako je ovakav pristup prema sebi previše pasivan i popuštajući i da je u situacijama koje su slične opisanima na početku teksta bolje koristiti samokrtiziranje kako bismo se motivirali na promjenu. Međutim, treba imati na umu da kad govorimo o samosuosjećanju ne mislimo na puko i pasivno samosažaljevanje ili samoudovoljavanje, već na aktivno praćenje i reagiranje na vlastite doživljaje i događaje u okolini. Što se pak tiče kritiziranja samoga sebe, pokazalo se da je ono štetno za naše mentalno zdravlje jer nam ne osigurava podražavajuću emocionalnu okolinu i oduzima nam energiju potrebnu da nešto poduzmemo u situaciji kad osjećamo patnju. S druge strane, samosuosjećanje nam u trenucima patnje osigurava potrebnu podršku jer ono uključuje pozitivnu sliku o sebi koja se temelji na osjećajima brige o sebi i povezanosti s drugima. O važnosti samosuosjećanja govori i sve veći skup istraživanja koja, među ostalim, pokazuju da ljudi koji imaju više razine samosuosjećanja izvještavaju o većem zadovoljstvu životom, optimizmu i dobrobiti te pokazuju manju sklonost prema anksioznosti, depresiji i perfekcionizmu.

Za kraj je važno istaknuti kako je samosuosjećanje vještina koja se može naučit. Ono nam je stalno dostupno jer pozitivni učinci samosuosjećanja ne proizlaze iz vrednovanja sebe kao drage, kompetentne, jedinstvene osobe bolje od drugih, već iz prihvaćanja sebe onakvih (nesavršenih) kakvi jesmo.

Literatura

Barnard, L. K., i Curry, J. F. (2011). Self-Compassion: Conceptualizations, Correlates, & Interventions. Review of General Psychology, 15, 4, 289-303.

Neff, K. (2003). Self-compassion: An alternative conceptualization of a healthy attitude toward oneself. Self and identity, 2(2), 85-101.

Neff, K. (2011). Self Compassion. London: Hodder & Stoughton.

Warren, R., Smeets, E. i Neff, K. D. (2016). Self-criticism and self-compassion: Risk and resilience for psychopathology. Current Psychiatry, 15(12), 18-32.

Zessin, U., Dickhäuser, O., i Garbade, S. (2015). The relationship between self‐compassion and well‐being: A meta‐analysis. Applied Psychology: Health and WellBeing, 7(3), 340-364.

Besplatne vježbe za poticanje samosuosjećanja i najnovije spoznaje možete pronaći i na http://selfcompassion.org/