ZA ZPD PISALA DEA AJDUKOVIĆ
Tijekom nekoliko tjedana u kojima je hrvatska reprezentacija nizala uspjehe na Svjetskom nogometnom prvenstvu, porast nacionalnog ponosa može se doslovno vidjeti. Na primjer, profilne slike se masovno mijenjaju u različite inačice hrvatske zastave. Radijske voditeljice najavljuju da će, ako “naši pobijede”, tjedan dana biti obučene isključivo u dres reprezentacije. Automobili su obučeni u kockice. Kao narod, ponosni smo što smo iz zemlje tako dobrih nogometaša, iako mnogi od nas nikad nisu zabili gol ni na malonogometnom terenu.
U podlozi ovog osjećaja kolektivnog ponosa dijelom je i psihološki fenomen koji se naziva uživati u odrazu tuđe slave* (engl. Basking In Reflected Glory, BIRG). Kad se hvalimo da smo u osnovnoj školi išli u razred s poznatim televizijskim voditeljem, ili da smo iz istog grada kao jedan nobelovac, ili da je naš sin najuspješniji student generacije, pa i time da smo bili na istoj plaži kao neka holivudska zvijezda, zapravo uživamo u odrazu tuđe slave. Dakle, riječ je o tendenciji da se osjećamo uspješno samim time što smo na bilo koji način povezani s nekom uspješnom osobom ili skupinom. Iako se to, očito, događa u najrazličitijim situacijama, zanimljivo je da je ovaj fenomen prvi puta znanstveno opisan na navijačima (američkog) nogometa. Oni su bili zanimljivi kao sudionici istraživanja, budući da je sastavni dio uloge navijača u određenoj se mjeri identificirati s uspjesima i neuspjesima “svojih” timova.
Cialdini i suradnici su 1976. proveli nekoliko povezanih eksperimenata. U prvom su eksperimentu brojali studente koji su na predavanjima ponedjeljkom – što je dan nakon sveučilišnih nogometnih utakmica – nosili odjeću s obilježjima određenog sveučilišta. Ustanovili su da je veći udio studenata isticao obilježja svog sveučilišta dan nakon što bi njihov tim pobijedio, nego kad bi izgubio. Istraživači su to vidjeli kao pokazatelj želje studenata da u očima drugih prikažu svoju pripadnost uspješnom sveučilištu pa da time i njih same drugi vide u pozitivnijem svjetlu. Naime, djelić emocija prema pobjedničkoj ekipi će se preliti na sve one koji djeluju s njom povezanima, pa makar i samo odjećom.
U sljedećem eksperimentu su željeli dokazati da ljudi vjerojatnije uživaju u odrazu tuđe slave nakon što su se prethodno prikazali u negativnom svjetlu, i da to čine tako što o tuđim uspjesima govore zamjenicom “mi”, a o tuđim neuspjesima zamjenicom “oni”. Kako bi to provjerili, polovici studenata su rekli da su na određenom zadatku bili ispodprosječni, a drugoj polovici da su bili iznadprosječni. Time su kod jednih izazvali osjećaj da su ostavili loš socijalni dojam na sugovornika (kolokvijalno, da su se osramotili), a kod drugih da su ostavili dobar dojam. Zatim su ove studente pitali o rezultatima pobjedničkih, odnosno gubitničkih utakmica nogometaša njihovog sveučilišta. Sukladno pretpostavkama istraživača, studenti koji su htjeli popraviti loš socijalni dojam koji su prethodno ostavili, u većoj su mjeri sebe povezivali s nogometnim uspjesima (“mi smo pobijedili”) i distancirali se od nogometnih neuspjeha (“izgubili su”), iako su to donekle činili i oni studenti koji su smatrali da je njihov početni dojam dobar.
Prirodno je htjeti ostaviti dobar dojam pred drugima, ali i pred samima sobom. Ovo istraživanje pokazuje da je sasvim ljudski povremeno se zaogrnuti djelićem tuđe slave i uspjeha, i time poboljšati sliku o sebi, posebno kad je ona narušena. Gledajući hrvatsku nogometnu euforiju, čini se da su uspjesi naše nogometne reprezentacije prilika za da se pridigne samopouzdanje čitavog društva, barem na neko vrijeme. I zato “Naprijed naši!”.
*autorica je prevela ovaj termin za potrebe ovog teksta, budući da se on u literaturi dostupnoj na hrvatskom jeziku ne spominje
Literatura:
Cialdini, R. B., Borden, R. J., Thorne, A., Walker, M. R., Freeman, S., & Sloan, L. R. (1976). Basking in reflected glory: Three (football) field studies. Journal of personality and social psychology, 34(3), 366.