Tko i gdje su psiholozi?

ZA ZPD PISALA SENA PUHOVSKI

Što vi to točno radite – „psihologizirate“? Zatvarate ljude u “ludnicu”? Učite djecu u školama? Znate li, sada dok razgovaramo, o čemu razmišljam? Vi uzimate djecu roditeljima? Aaa, vi ste oni koji hoćete da ljudi stalno plaču i pričaju o osjećajima? Ti si ona teta kod koje idu djeca kada su „zločesta“?

Ovo su neka od pitanja sa kojima se znamo susretati kada ljudima kažemo koje je naše zanimanje.

Pa da vidimo onda ima li tu istine, tko smo to mi i što to radimo.

Psihologinje su završile jedan od studija psihologije koji postoje u Hrvatskoj u Zagrebu, Osijeku, Zadru i Rijeci (ili naravno negdje drugdje u svijetu). Najstarija definicija psihologije jest ta da je psihologija „znanost o duši“ i potječe od stagorčkih riječi psiha (duša) i logos (zakon). Ljudi su se oduvijek pitali i pokušavali sebi objasniti druge i sebe same čineći to kroz razne okvire, filozofske, religiozne ili neke druge no „osamostaljivanje psihologije, a osobito njezino prerastanje u eksperimentalnu znanost, vremenski se točno locira u drugu polovicu 19. st. i veže se uz osnivanje prvog eksperimentalnog laboratorija psihologije (W. Wundta u Leipzigu)“ (Petz i sur., 1992., str. 351). U okviru psihologije postoje mnogi pristupi koji se razlikuju i po metodama koje koriste i po tumačenjima koja daju za ljudsko ponašanje zbog čega je definicija psihologije nerijetko vrlo široka i možete ih naći mnogo. Zoran Bujas (jedan od prvih psihologa na našim prostorima) definira psihologiju kao „znanost o psihičkim fenomenima, osobinama i strukturama u njihovim mnogostrukim i uzajamnim vezama s fizikalnim, fiziološkim i socijalnim uvjetima i učincima“. (Petz i sur. 1992. str.352.). Možda razumljiviju definiciju daje Oxfordski rječnik navodeći da je psihologija: „Znanstveno proučavanje ljudskog uma i njegovih funkcija, pogotovo onih koje utječu na ponašanje u datom kontekstu“ (https://en.oxforddictionaries.com/definition/psychology).

Nije sasvim lako odgovoriti na pitanje gdje to rade psiholozi. Znamo da liječnice rade u bolnicama, učiteljice u školama, mesari u mesnicama, glumci u kazalištu ili na televiziji. A psihologinje? Najkraći odgovor na to pitanje jest: Psiholozi su tamo gdje su ljudi. Ne postoji ustanova ili organizacija koja zapošljava samo psihologe. Naš rad je vezan uz proučavanje, poticanje, podučavanje, istraživanje, pružanje pomoći i podrške u teškim situacijama i zato psihologa ima na gotovo svim mjestima gdje rade ili borave ljudi.

Rad psihologinja obuhvaća: psihološku dijagnostiku, savjetovanje i tretmanske postupke, edukacijske aktivnosti, znanstvena istraživanja te evaluaciju (Zakon o psihološkoj djelatnosti, 2003., čl. 2). Što to konkretno znači, pitate se? U nastavku se nalaze samo neki od primjera.

U bolnicama i drugim zdravstvenim ustanovama psihologinje možete pronaći uz teško i kronično bolesne, umiruće ali i one koji se tek pripremaju postati roditelji, uz djecu svih dobi kao i odrasle. Posao psihologa u zdravstvenom sustavu izrazito je raznolik: od psihologijske dijagnostike, testiranja i kliničkih procjena različitih teškoća i eventualnih odstupanja i poremećaja do široke mreže podrške i tretmana.  Ako imate dijabetes i trebate pomoć oko toga kako živjeti sa time, ako imate teško bolesno dijete, ako ste imali prometnu nesreću i imate posljedice koje vam otežavaju funkcioniranje, ako ste doživjeli traumatski događaj u obitelji ili izvan nje ako se pitate treba li djetetu drugačiji oblik školovanja, ako imate starijeg člana obitelji koji počinje naglo jako zaboravljati ili pak ako trebate vozačku dozvolu – susresti ćete se sa psihologom.

U predškolskim ustanovama psihologinje pripremaju djecu i roditelje za prvo uključivanje u kolektiv, prate i procjenjuju dječji razvoj te reagiraju ako postoji potreba. Surađuju s odgajateljicama kao i s roditeljima oko čitavog niza tema i problema poput onih razvojnih (Kada i kako skidati pelene? U kojoj dobi bi dijete trebalo govoriti u rečenicama? ), odnosnih (Kako podržati roditelje i dijete kroz prvo razdvajanje? Što kada djeca u grupi pokazuju agresivno ponašanje?), situacionih (Kako podržati dijete kroz razvod roditelja?) i još mnoga, mnoga druga. Psihologinje vode računa i o tome da uvjeti u kojima se djeca nalaze zadovoljavaju njihove razvojne i psihološke potrebe.

Psiholozi rade i u školama, osnovnim i srednjim. U školama je posao psihologa jako šarolik. Od podučavanja psihologije, savjetovanja djece, mladih i roditelja, održavanja radionica u razredima, s roditeljima i nastavnim kolektivom do procjene dječje spremnosti za školu, a onda i podrške prilikom prelaska u srednjoškolsko obrazovanje. Rad s djecom koja imaju teškoće, kao i s darovitima te prilagođavanje nastavnih procesa i pristupa specifičnim potrebama pojedinačnog djeteta kao i podrška njihovoj integraciji u razredne odjele isto je posao školskog psihologa. Psiholozi u školama, obzirom da sva djeca zakonski gledano moraju ići u školu, često su prva stanica na kojoj se roditelji ili djeca obrate za pomoć kada imaju neku muku.

U sustavu socijalne skrbi psiholozi rade kao članovi timova koji pružaju mnoge usluge korisnicima brinući za zlostavljanu i zanemarivanu djecu, starije osobe, one slabijeg imovinskog statusa, one sa posebnim potrebama. Kroz ovaj sustav rade i psiholozi u (dječjim) domovima i drugim ustanovama brinući o djeci i odraslima koji u okviru obitelji ne dobivaju skrb koja im je potrebna. U situacijama razvoda podrška su i savjetovatelji roditeljima i djeci pa u suradnji sa drugim stručnjacima donose odluke u najboljem interesu djece.

U velikim kompanijama, bilo privatnim ili državnim, psiholozi najčešće rade u odjelu ljudskih resursa. To znači da se bave ljudima u kolektivu na razne načine, prilikom zapošljavanja procjenjuju najbolje kandidate za posao, odnosno vrše selekciju, bave se unapređivanjem radnih uvjeta kako bi radnici bili što zadovoljniji, a time i produktivniji. Psihologinje ovdje također na različite načine sudjeluju u aktivnostima kojima je u cilju poboljšanje međuljudskih odnosa i stvaranja kvalitetnijeg radnog okruženja. No, rad psihologa širi se sve više i na područja marketinga i PR-a gdje psiholozi koriste znanja i informacije dobivene kroz istraživanja kako bi se neki proizvod ili usluga što bolje plasirao na tržištu.

Udruge, odnosno organizacije civilnog društva također su mjesta u kojima nerijetko možete naći psihologinje i psihologe koji kroz specifična znanja kojima raspolaže struka doprinose radu udruge najčešće kroz direktan rad sa korisnicima. No i u kreiranju programa koje udruge provede, a koje procjenjuju potrebnima za specifične korisnike. Nerijetko su to upravo preventivni programi, odnosno programi kojima se pokušava postići to da do nekog problema niti ne dođe, poput rada sa djecom i obiteljima koje se procjenjuju rizičnima za neke oblike ozbiljnih problema u ponašanju. Često upravo psihologinje iz udruga pružaju pomoć koju korisnici ne mogu dobiti kroz državne institucije na primjer koje ne reagiraju ili ne reagiraju dovoljno brzo i učinkovito u interesu određenih populacija poput azilanata, beskućnika, mnogih manjina itd.

Psiholozi su kroz studij educirani za provođenje psiholoških tretmana te po dovršetku studija neki odlučuju otvarati privatne prakse kroz koje pružaju usluge psihologijske dijagnostike i savjetovanja obzirom na problem ili simptome sa kojima se osoba javila. Ukoliko su završili neku dodatnu psihoterapijsku edukaciju psiholozi u privatnim praksama nude i psihoterapiju.

U situacijama nekih teških događaja u društvu poput nasilja u školama, požara, poplava, rata nerijetko možete na mjestu događaja naći upravo psihologinje koje su članice tima za krizne intervencije i u tom slučaju kroz konkretne postupke pružaju prvu prvu psihološku pomoć i podršku sa ciljem prevencije razvoja daljnjih teškoća i simptoma.

Psihologe nalazimo i u vojsci i policiji kako obavljaju mnoge zadaće vezano uz ljude koji djeluju u tim sustavima poput odabira i premještanja kandidata na optimalne pozicije ili pripreme i motivacije za teške i opasne situacije. Psiholozi ovdje također pružaju različite oblike pomoći i podrške nakon teških događaja kojima su zaposlenici u ovim sektorima često izloženi.

U zatvorima također možete pronaći psihologinje koje pomažu zatvorenicima da se prilagode na novonastale životne okolnosti, bave se pitanjima i problemima vezanim uz mentalno zdravlje, a koji se mogu pojaviti ili sa kojima ljudi tamo dolaze te pripremaju zatvorenike na ponovni izlazak u vanjski svijet po izdržavanju kazne.

U (profesionalnom) sportu također sve češće nailazimo na psihologe koji su važan dio tima te pripremaju sportaše za natjecanja. Koristeći tehnike kojima raspolaže struka sudjeluju u mentalnom, a  ne samo fizičkom, pripremanju za natjecanja kroz rad na motivaciji, fokusiranju, samopouzdanju.

Osim na svojim matičnim fakultetima i institutima, psiholozi su znanstvenici i nastavnici i na nizu društveno humanističkih studija, medicinskim, zdravstvenim, socijalnim, pravnim i edukacijsko rehabilitacijskim usmjerenjima, učiteljskim fakultetima, umjetničkim akademijama i dr. Psihologinje na fakultetima održavaju nastavu iz psihologije ali i (pro)vode znanstvena istraživanja i projekte. U stoljeću multidisciplinarnosti, svaka od navedenih struka svoj predmet znanstvenog ili umjetničkog interesa sagledava i kroz psihologiju ili ga povezuje sa psihologijskim aspektima ali i koristi znanje kojima psiholozi raspolažu prilikom kreiranja i prvođenja znanstvenih istraživanja.

Djelovanje psihologinja i psihologa zaista je izrazito šaroliko i ponekad se, gledajući izvana, zna činiti da su to sve različita zanimanja ili zvanja. U određenoj je mjeri to i točno, zaista je potrebno imati i mnoga specifična znanja obzirom na sustav ili kontekst u kojem u okviru struke djelujemo.

No ono što je neki zajednički nazivnik i istovremeno načelo koje upravlja djelovanjem svih nas jest to da gdje god bili i što god i u kojem god okruženju radili, koristimo znanstvene metode kako bismo „unaprijedili kvalitete života pojedinaca, skupina i ljudske zajednice“ (Zakon o psihološkoj djelatnosti, čl. 3)

Vratimo se dakle na početak teksta. Ne, psiholozi nisu čitači umova, nisu tjeratelji na plač koji uživaju u patnji drugih, niti posjeduju čarobne štapiće za rješavanje problema. Najčešće to su naprosto ljudi koji su u životu odlučili upoznavati, istraživati i što bolje razumjeti ljudsko funkcioniranje kako bi naučili kako da na koristan način budu tu kada je teško, kako okolinu u kojoj živimo učiniti poticajnom za ljudski rast i razvoj i kako istražiti i naučiti sve ono o ljudima što još ne znamo. Ključno je da sve to rade na znanstveno utemeljen način, koji se nerijetko u značajnoj mjeri razlikuje od svakodnevnog ljudskog iskustva i vjerovanja.

Strukovna samostalna organizacija psihologa u našoj zemlji koja zastupa psihologe, njihova prava i ugled , usklađuje njihove interese pred drugim tijelima i pruža im stručnu pomoć jest Hrvatska psihološka komora (http://www.psiholoska-komora.hr ).

Literatura:

  1. Petz B. i sur. (2005) Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap.
  2. Zakon o psihološkoj djelatnosti http://zgpd.hr/wp-content/uploads/2018/01/Zakon-o-psiholo%C5%A1koj-djelatnosti.pdf
  3. https://en.oxforddictionaries.com/definition/psychology