ZA ZPD PISALA MARINA MILKOVIĆ
Na pragu 2020. godine teško je naći područje ljudskog mišljenja, osjećaja i ponašanja kojim se psihologijska istraživanja nisu bavila. Tako su predmet istraživanja bile i različite teme povezane s praznicima iz kojih su proizašla zanimljiva, ali i korisna saznanja.
Nešto što praznike čini prepoznatljivima su – rituali. Kićenje bora, sadnja pšenice ili pečenje kuglofa, neki su od njih. Rituali pozitivno utječu na naše iskustvo, pokazalo je istraživanje koje je uključivalo četiri eksperimenta u kojima se ispitivalo subjektivno iskustvo konzumacije hrane ovisno o tome jesu li joj prethodili rituali ili nisu (Vohs i dr., 2013). Sudionici_ice su više uživali u čokoladi, bili spremni više platiti za nju i procjenjivali je ukusnijom kada su konzumaciji prethodili rituali. Ovakvi rezultati dobivaju se i kada se koriste neutralnije namirnice pa se tako drugim eksperimentom pokazalo da osobe očekuju više uživanja u mrkvi kada konzumaciji prethode rituali i kada konzumacija nakon rituala treba nastupiti s odgodom, a ne odmah. Također, u eksperimentu koji je uključivao limunadu, ona je bila ukusnija kada je osoba sama izvodila ritual, nego kada je promatrala nekoga kako ga izvodi. Dakle, rituali koje sami izvodimo i iščekivanje dovode do pozitivnijeg iskustva, ako ste se pitali zašto su bakini mlinici posebno ukusni za božićni ručak.
Božićne i novogodišnje praznike česte se gleda kao – vrijeme za obitelj. Studenti_ice putuju kućama, dogovaraju se obiteljski ručkovi, viđamo tetke i stričeve koje ne vidimo ostatak godine, ne reklamama gledamo prizore nasmiješenih obitelji za bogatim stolom okružene lampicama i prskalicama, a u pozadini svira ona poznata „Driving home for Christmas“. Čista idila. Zapravo, više druženja s obitelji često i čini „sretniji“ Božić (Kasser i Sheldon, 2002). Ipak, praznici su i plodno tlo za stres i sukobe. U stvarnosti, teško je pomiriti želje i potrebe svih članova obitelji niti su sva obiteljska okupljanja izvor sreće i ugode. Također, obitelj nije sigurno i ugodno mjesto baš za svakoga pa tako nije ni praznična obiteljska idila.
Još jedan od simbola božićnih i novogodišnjih praznika su dvorišta ukrašena svjetlucavim lampicama i drugim božićnim dekoracijama. Zanimljivo je da je ukrašenost okućnica jedan od faktora temeljem kojih procjenjujemo društvenost stanara i njihovu povezanost sa susjedstvom, kako je pokazalo istraživanje u kojem su nezavisni promatrači gledali fotografije okućnica i procjenjivali odnose stanara sa susjedstvom (Werner, Peterson-Lewis i Brown, 1989).
Čini se da ona poznata stara „bolje je davati, nego primati“ ima svoje uporište i u znanosti. Na primjer, istraživanje na američkom uzorku koje je ispitivalo odnos prihoda, trošenja za sebe i druge te samoprocjene sreće pokazalo je da se osobe koje više troše na druge procjenjuju sretnijima u odnosu na osobe koje manje troše na druge, iako smo skloniji procjenjivati suprotno – da ćemo biti sretniji ako potrošimo više novaca i to na sebe (Dunn, Aknin i Norton, 2008). Međunarodno istraživanje na 136 države pokazalo je da korist prosocijalnog trošenja, odnosno trošenja na druge, za osobnu dobrobit ne ovisi o ekonomskom standardu pojedine zemlje, iako se značajnost i veličina efekta razlikuju među državama
Ako imate djecu, nećake_kinje ili unučad koje planirate razveseliti s poklonima ovih praznika, ne pretjerujte s igračkama. Naime, u istraživanju provedenom na 36 dječaka i djevojčica u dobi između 18 i 30 mjeseci promatralo se njihovu igru u dvije situacije: s 4 igračke i sa 16 igračaka (Dauch, Imwalle i Metz, 2018). Rezultati su pokazali da je igra malenih sudionika_ica bila značajno kvalitetnija u situaciji s manje igračaka i to na način da su tada djeca rjeđe mijenjala igračke, dulje se zadržavala u igri s jednom igračkom i igrala se s njome na više različitih načina.
Kad smo već kod djece, velik broj njih koja odrastaju u zapadnjačkom društvenom kontekstu dio djetinjstva odrasta s idejom da poklone za Božić nosi Djed Božićnjak, po mogućnosti obilazeći svijet na letećim saonicama koje predvodi sob Rudolf i spuštajući se kroz dimnjake širom svijeta. Prije ili kasnije kroz djetinjstvo, djeca se suočavaju s informacijom da Djed Božićnjak ne postoji, a jedno američko istraživanje bavilo se dječjim i roditeljskim doživljajem tog iskustva kroz ispitivanje obitelji 52 djece u dobi od 9 do 12 godina koja više ne vjeruju u Djeda Božićnjaka (Anderson i Prentice, 1994). Djeca su istinu o Djedu Božićnjaku saznala u dobi od prosječno sedam godina, većinom sama (54%), a zatim od roditelja (33%). Ta informacija je kod njih izazvala različite emocionalne reakcije, češće ugodne, ali slabog intenziteta. Istovremeno, kada ih se pitalo što misle kako se druga djeca osjećaju kada saznaju istinu o Djedu Božićnjaku, prevladavale su neugodne emocije, dakle procjenjivala su da je to iskustvo neugodnije za drugu djecu, nego njih same. Kada se roditelje pitalo za njihove emocionalne reakcije, najviše (40%) ih je navelo da su se osjećali tužno kada su njihova djeca saznala istinu o Djedu Božićnjaku te se zaključuje da je njima to iskustvo teže palo nego djeci.
Iako tijekom božićnih i novogodišnjih praznika prevladavaju ugodne emocije, to je i razdoblje intenzivnijeg stresa i umora, posebno za neke (Greenberg i Berktold, 2006). Naime, praznici su stresniji za žene zbog još više kućanskih obaveza, za one nižeg srednjeg socio-ekonomskog statusa zbog financijskih teškoća, a manje su stresni za osobe ispod 30 godina zbog manje odgovornosti.
Na kraju, možemo vam samo poželjeti praznike po vašoj mjeri, s ritualima koji su vam ugodni, osobama koje volite, bez pretjerivanja u trošenju i s optimalnom razinom stresa i uzbuđenja!
Literatura:
Aknin, L. B., Barrington-Leigh, C. P., Dunn, E. W., Helliwell, J. F., Burns, J., Biswas-Diener, R., Kemeza, I., Nyende, P., Ashton-James, C. E. i Norton, M. I. (2013). Prosocial spending and well-being: Cross-cultural evidence for a psychological universal. Journal of Personality and Social Psychology, 104, 4, 635–652. doi:10.1037/a0031578
Dauch, C., Imwalle, M., Ocasio, B., i Metz, A. E. (2018). The influence of the number of toys in the environment on toddlers’ play. Infant Behavior and Development, 50, 78–87. doi:10.1016/j.infbeh.2017.11.005
Dunn, E. W., Aknin, L. B. i Norton, M. I. (2008). Spending Money on Others Promotes Happiness. Science, 319, 5870, 1687–1688. doi:10.1126/science.1150952
Dunn, E. W., Aknin, L. B., i Norton, M. I. (2014). Prosocial Spending and Happiness. Current Directions in Psychological Science, 23, 1, 41–47. doi:10.1177/0963721413512503
Greenberg, A. i Berktold, J. (2006). Holiday Stress. Greenberg Quinlan Rosner Research.
Kasser, T. i Sheldon, K. (2002). What Makes for a Merry Christmas? Journal of Happines Studies, 3, 4, 313-329. doi: 10.1023/A:1021516410457
Vohs, K. D., Wang, Y., Gino, F. i Norton, M. I. (2013). Rituals Enhance Consumption. Psychological Science, 24, 9, 1714–1721. doi:10.1177/0956797613478949
Werner, C. M., Peterson-Lewis, S., & Brown, B. B. (1989). Inferences about homeowners’ sociability: Impact of christmas decorations and other cues. Journal of Environmental Psychology, 9(4), 279–296. doi:10.1016/s0272-4944(89)80010-6