Kao psiholozi svakodnevno u svojem radu susrećemo ljude raznih profesija koji rade u uvjetima kontinuirane prijetnje otkazom, kao i nesigurnosti honorarnog i rada na određeno radno vrijeme. Ovakvi uvjeti rada, uz prijetnje ozbiljnijeg tipa s kojima se suočavaju novinari u svojem radu, stvaraju svakodnevno iskustvo egzistencijalne nesigurnosti. Uz navedeno u opisanim se situacijama javlja i snažan unutarnji konflikt u kojem se nalazimo kada smo stavljeni pred izbor između profesionalnog i etičnog rada, dakle vlastitog integriteta i egzistencijalnih potreba. Ovakav način života i rada, a pogotovo kronificiran, ozbiljan je rizik za mentalno i fizičko zdravlje radnika (u ovom slučaju novinara), a posredno i članova njihovih obitelji.
U Tjednu psihologije bavili smo se medijima jer ono što u medijima konzumiramo utječe na naše mentalno zdravlje i odnose među pojedincima i grupama. Kako bi novinari prenosili informacije važne za funkcioniranje društva, a da pritom ne ugrožavaju mentalno zdravlje (svoje i naše) i ne produbljuju sukobe, važno je da imaju slobodu odabrati kako će i o čemu izvještavati. I da to mogu raditi vodeći se načelima i principima struke, a ne straha i interesa izvana. Onog časa kad novinari i urednici budu imali potpunu slobodu (dakle onakvu koju ograničavaju jedino zakonski okviri i etički kodeks struke) u donošenju odluka, moći će i preuzeti potpunu odgovornost za svoj rad.
P.s. Jeste li znali da smo riječ stres preuzeli iz fizike? Ona označava vanjsku silu koja djeluje na neki predmet i izaziva napetost materijala te strukturalne promjene u samom predmetu.