ZNANOST: Izložena međusobnim razlikama djeca imaju priliku razvijati vlastiti identitet i toleranciju

za zpd pisala iskra pejić

Koliko je uopće učinkovito nošenje uniformi u školama? Rezultati istraživanja mu baš ne govore u prilog. Sociološka analiza Brunsme i Rockquemorea (1998) pratila je i uspoređivala različite službene statistike među školama koje su uvele uniforme i onima koje nisu. U istraživanju nije utvrđen utjecaj nošenja uniformi na probleme u ponašanju u školi, zlouporabu droga ili redovitost pohađanja nastave. Jednako tako nije utvrđena povezanost između nošenja školskih uniformi i boljeg akademskog postignuća učenika, što su potvrdila i neka druga istraživanja (npr. Yeung, 2009). David Brunsma je kasnije nastavio istraživati utjecaj nošenja uniformi na različite aspekte školovanja i rezultate predstavio u knjizi The School Uniform Movement… (2004). U razgovoru za portal Education Week (2018), o tome što politika uniformi zaista mijenja u školama, ovako sažima rezultate brojnih i višegodišnjih analiza i istraživanja: „Ne puno. (…) Politika nošenja uniformi neće zauzdati nasilje ili probleme u ponašanju. Neće razvijati učeničko samopoštovanje ili motivaciju. Neće uravnotežiti socijalne razlike koje razdvajaju učenike. I neće poboljšati akademsko postignuće.“

Kad pitate učenike za njihovo mišljenje, slično će vam odgovoriti: istraživanje DaCoste (2006) pokazalo je kako se 75% učenika protivi uniformama, a kao razloge navode ograničavanje slobode, skupoću i beskorisnost ove politike. I jedno starije istraživanje (Stanley, 1996) pokazalo je kako 80.9% učenika smatra da uvođenje uniformi ne smanjuje pojavu tučnjava među djecom.

Otpor učenika prema uniformama, što je pogotovo vidljivo kod starije djece, treba promatrati i u kontekstu psihološkog razvoja – adolescencija je tranzicijski proces od djetinjstva prema odrasloj dobi, period sazrijevanja i razvoja identiteta tijekom kojeg osobe isprobavaju različite interese i oblike ponašanja. Tijekom tog razdoblja osobe razvijaju diferenciraniju i složeniju sliku o sebi, vrijednosti i stavove. Adolescenti često kroz odjeću izražavaju svoj identitet i tako grade svoju neovisnost u odnosu na okolinu.  Obaveza nošenja uniformi u školama ograničava učenicima osobne preferencije i izbore te slobodu izražavanja. Netočan je i argument da će nošenje uniformi smanjiti socio-ekonomske razlike među učenicima – ono ih može eventualno samo prikriti (iako je i to dvojbeno, budući da se razlike u imovinskom statusu mogu uočiti i na onome što nije sastavni dio unifome, a djeca svakodnevno koriste i nose u školu – mobiteli, ruksaci, pernice, tenisice). Izložena međusobnim razlikama, djeca uče jedni od drugih, razvijaju vlastiti identitet i samosvijest te se uče suživotu s drugima i drugačijima. Nije problem što razlike među djecom u razredu postoje, nego kako se s njima nosimo i tu je od presudnog značaja uloga učitelja. Djeca uče iz ponašanja odraslih koje vide u okolini i taj im model služi kao vodič za vlastito ponašanje. Već u ranoj dobi usvajaju se stereotipi i predrasude o drugim grupama koje vide u svojoj okolini, stoga djecu treba naučiti kako da žive s razlikama jer će to smanjiti mogućnost da se iz neinformiranosti razvijaju predrasude i diskriminirajuća ponašanja. Otvorenim razgovorom i upoznavanjem o postojanju različitih kultura i subkultura, etniciteta, religija, običaja, stavova i vrijednosti, učitelj podučava učenike o raznolikosti grupnih pripadnosti, ali i postaje model svojim učenicima o ravnopravnom suživotu s onima koji su različiti od nas (npr. po nacionalnosti, boji kože, vjeri, imovinskom statusu). To potvrđuju i istraživanja: izlažemo li učenike kontaktu s djecom drugačijih kulturalnih i obrazovnih pozadina, ona će biti manje sklona donositi pristrane sudove o drugim skupinama (Jackson, 2006; prema Cousik, 2015), a faktori koji unutar škole utječu na razvoj učeničkih građanskih kompetencija su povezani s demokratskom razrednom klimom, u kojoj se potiču slobodan dijalog i kritička debata o političkim i socijalnim temama, uz brigu o međusobnim odnosima i stvaranje prilike da učenici uče i vježbaju demokraciju (Isac i sur., 2014).

Zaključno, možemo reći kako uvođenje uniformi u škole neće riješiti probleme u školstvu – kako to vole predstavljati oni koji ih uvode – te da bi, umjesto u uniforme, isplativije bilo ulagati u edukaciju i superviziju učitelja ili preventivne programe za učenike. Za kraj, citirat ćemo Brunsmu i Rockquemorea: „Uvođenje uniformi u škole može se usporediti s farbanjem neke stare, oronule zgrade – s jedne strane promjena je odmah vidljiva, ali s druge strane – to je samo sloj svježe boje“ (1998, str. 60).

Literatura:

Brunsma, D.L., & Rockquemore, K.A. (1998.). Effects of student uniforms on Attendance, Behavior Problems, Substance Abuse, and Academic Achievment. The Journal of Educational Reseach, 92, 53-63.

Brunsma, D. (2004.). The School Uniform Movement and What it tells about American Education, Lanham, MD: Scarecrow Education.

Cousik, R. (2015). Cultural and functional diversity in the classroom: strategies for teachers. Journal of Multicultural Education, 9, 54-67.

DaCosta, K. (2006). Dress code blues: An exploration of urban students’ reactions to a public high school uniform policy. The Journal of Negro Education, 75, 49-59.

Isac, M. M., Maslowski, R., Creemers, B., & van der Werf, G. (2014). The contribution of schooling to secondary-school students’ citizenship outcomes across countries, School Effectiveness and School Improvement, 25, 29-63.

Yeung, R. (2009). Are School Uniforms a Good Fit? Educational Policy, 23, 847-874. Education Week (https://www.edweek.org/ew/articles/2005/01/12/18uniform.h24.html) Pristupljeno 17.veljače 2018. godine