A KAO AKTIVIZAM

ZA ZPD PISALA ANDREA VRANIĆ

Ask not what your country can do for you, ask what you can do for your country.

J.F. Kennedy

U ovim završnim riječima, prema mnogima najboljeg, inauguracijskog govora u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, J.F. Kennedy sažeo je središnju temu svog govora – javni poziv na djelovanje s ciljem općeg dobra. To se djelovanje, odnosno građanska participacija, može iskazivati na različite načine, kroz izložbe i tribine, radionice i informiranje, peticije i apele, bojkote i prosvjede. Ključan sastojak u definiciji građanske participacije – djelovanja građana usmjerenog na socijalne, političke, ekonomske ili ekološke reforme – jest aktivizam. Aktivizam se definira kao ponašanje poduzeto s namjerom pokretanja i stvaranja nekog društvenog napretka (Curtin, Stewart i Duncan 2010).

Aktivizam podrazumijeva ulaganje napora u promicanje, ometanje, usmjeravanje ili interveniranje u različite javne odluke.  S obzirom na to kako ga izražavamo možemo razlikovati pozitivan naspram negativnog aktivizma ili, pak, konvencionalni naspram nekonvencionalnog aktivizma (Mađerić i Vukasović Hlupić, 2020). Pozitivan (konstruktivan) aktivizam zasnovan je na promicanju prosocijalnih ishoda bez suprotstavljanja grupi čije je mišljenje drugačije, dok je glavno obilježje negativnog (desktruktivnog) aktivizma upravo suprotstavljanje grupi koja se ujedno percipira odgovornom za neki problem. Konvencionalni aktivizam podrazumijeva interveniranje u postojeće političke odluke koristeći okvire koje sustav nudi, poput uključivanja u političke stranke i susretanje s političarima, dok nekonvencionalni aktivizam podrazumijeva intervencije koje izlaze iz okvira sustava, poput bojkotiranja proizvoda određenog proizvođača ili, na primjer, prosvjeda protiv izmjena urbanističkog plana.

Aktivistička orijentacija predstavlja srazmjerno stabilnu, no ipak promjenjivu, sklonost uključivanju u različita sociopolitička djelovanja usmjerena k rješavanju problema (Corning i Myers, 2002). Individualna aktivistička orijentacija se može kretati u rasponu od konvencionalne (npr. izlazak na izbore) do visoko nekonvencionalne i rizične (npr. fizički sukobi s policijom ili namjerno oštećivanje javne imovine).

Aktivizam nekad i danas

Aktivizam, svjetonazor koji naglašava vrijednost aktivnog i svjesnog utjecanja na okoliš, društvo i kulturu susreće se još u doba prosvjetiteljstva (Hrvatska enciklopedija, 2021). Danas pak u svim krajevima svijeta svjedočimo vrlo dinamičnim i fluidnim oblicima građanskog djelovanja koja su često predmet političkih i društvenih rasprava. Tolerancija prema nepotizmu i korupciji sve je niža te se građani mobiliziraju kroz različite kampanje u potrazi za pravednijim odlukama o različitim svakodnevnim pitanjima (Young, 2019). Čini se kako brojnost ovakvih djelovanja odražava odlučnost građana diljem svijeta da zatraže preuzimanje odgovornost za aktualna zbivanja od onih čija ta  odgovornost i je – predstavnika vlasti i donositelja odluka.

Danas su aktivisti i aktivistkinje u pravilu osobe višeg obrazovanja, a pretpostavka je da one raspolažu s više znanja o funkcioniranju sustava, više informacija o tome kako se uključiti u zajednicu i više ideja o tome kako djelovati na procese odlučivanja. (npr., DiGrazia, 2013). U  Hrvatskoj su aktivizmu skloniji muškarci, osobe višega stupnja obrazovanja i veće percipirane osobne efikasnosti (Franc i sur., 2007). Neovisno o dobi ili političkoj orijentaciji za aktivističko djelovanje se češće odlučuju osobe koje su članovi različitih udruga ili koji poznaju aktivne članove udruga te osobe koje imaju dužu povijest aktivističkog djelovanja. Također, aktivizam je češći u većim sredinama, vjerojatno stoga što one nude više prilika za aktivistička ponašanja, dok su društvene mreže glavno sredstvo aktivističkog izražavanja mladih osoba (Mađerić i Vukasović Hlupić, 2020).

Pomaganjem društvu pomažemo sebi jer pomažemo društvu

Čovjek je politička životinja, kaže Aristotel. Iskazujući političku aktivnost i društveni angažman on iskazuje svoju A-listu potreba, svoje temeljne ljudske motive. Prenesemo li onda ovu ideju korak dalje, možemo pretpostaviti kako će snaga zalaganja i opseg aktivnosti poduzetih u korist društva biti povezani s individualnim osjećajem dobrobiti.  I, zaista. Aktivizam i posvećenost nekom cilju, važnijem od nas samih, potiče osjećaj vlastite dobrobiti te promiče zdravlje i osjećaje sreće i zadovoljstva (Klar i Kasser, 2009; Dunn, Aknin i Norton, 2008). Aktivizam daje osjećaj kontrole nad vlastitim životom i suprotstavlja se bespomoćnosti.

Međutim, glavna djelatna tvar aktivizma nije vlastita dobrobit. Aktivizam osnažuje društvenom promjenom koju potakne – sudjelovanje u stvaranju kulture uvažavanja, u kojoj se osjećamo vrijednima i činimo da se drugi tako osjećaju, ono je zbog čega aktivnim društvenim djelovanjem bivamo nagrađeni osjećajem osobne dobrobiti.

Literatura:

Hrvatska enciklopedija (2021).  Aktivizam. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Pristupljeno 27. 4. 2021. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=1226

Corning, A. F. i Myers, D. J. (2002). Individual orientation toward engagement in social action. Political Psychology, 23(4), 703–729. doi: 10.1111/0162-895X.00304

Dunn E. W., Aknin L.B. i Norton M. I. (2008). Spending money on others promotes happiness. Science, 319, 1687–1688. doi: 10.1126/science.1150952

DiGrazia, J. (2013). Individual protest participation in the United States: Conventional and unconventional activism. Social Science Quarterly, 95(1), 111–131. doi: 10.1111/ssqu.12048

Franc, R., Šakić, V. i Maričić, J. (2007). Građanski aktivizam u Hrvatskoj. Društvena istraživanja, 16(1-2), 111–132.

Klar M. i Kasser T. (2009). Some benefits of being an activist: Measuring activism and its role in psychological well-being. Political Psychology, 30, 755–777. 

Mađerić, T. i Vukasović Hlupić, T. (2020). Osobine ličnosti i lokus kontrole kao prediktori građanskog aktivizma. Društvena istraživanja, 29 (2), 241-262. doi: 10.5559/di.29.2.04

Young, R. (2019). Civic activism unleashed: New hope or false dawn for democracy. Oxford University Press. doi: 10.1093/oso/97801190931704.00.0001