Rastužuje nas što nova tragedija pokazuje kako naše društvo ništa nije naučilo iz svih onih prethodnih. Znamo da nas ovakve tragedije čine ljutitima, očajnima i bespomoćnima te bude u nama potrebu da nađemo krivca i koliko god je to razumljivo, nažalost nije učinkovito. Dapače, može biti i kontraproduktivno pa i opasno. Nekritično kolektivno prozivanje bilo kojih stručnjaka može dovesti do novih tragedija jer potpiruje nezadovoljstvo i daje dodatan vjetar u leđa ljudima sklonima preuzimanju pravde u vlastite ruke. Sjećamo se slučaja od prije dvije godine (koji je bio povod nastanku teksta koji dijelimo), a nakon kojeg je slijedilo ubojstvo dva djelatnika jednog Centra za socijalnu skrb. Naime, dok u javnosti zaborav nakon ovakvih tragedija nastupa brzo i ne rezultira nužnim promjenama, oni koji nastavljaju raditi s obiteljima u riziku su, između ostaloga, upravo djelatnici i djelatnice centara za socijalnu skrb. Nije nam danas namjera procjenjivati (ne)postojanje propusta jer znamo da to ne možemo iz novinskih članaka i bombastičnih naslova izvučenih iz konteksta. Ono što nam jest namjera je podsjetiti da odgovornost ne može biti kolektivna, ona leži (ako se tako dokaže) na pojedincima, a ona najveća na vladama koje kontinuirano, svjesno i na različite načine zanemaruju djecu i njihovu dobrobit.Ovim putem zato pozivamo na to da, umjesto jednostranih optužbi, ova vlast napokon počne jačati kapacitete sustava socijalne skrbi s: dovoljno stručnih radnika i radnica, dovoljno supervizije i drugih oblika podrške za njihov rad, dovoljno mjesta u domovima i udomiteljskim obiteljima. Pozivamo i na ravnopravniju uključenost drugih službi za preuzimanje odgovornosti za brigu o djeci – pravosuđa, policije, obrazovanja i zdravstva. Pozivamo na više građanske odgovornosti svih koji i koje su ikada svjedočile nasilju i neprimjerenim odgojnim postupcima nad djecom, a nisu reagirali. Pozivamo i medije da svoj posao rade u skladu s etičkim kodeksom struke, kloneći se senzacionalizma i intervjuiranja direktno pogođenih, traumatiziranih i tugujućih ljudi koji su izuzetno ranjivi i osjetljivi, a medijska izloženost doprinosi riziku dodatne traumatizacije kroz iznošenje neprimjerenih informacija o privatnim i vrlo osobnim temama. Na kraju pozivamo hrvatsku Vladu (Vlada Republike Hrvatske) da, s obzirom na to da se radi o temama koje zahtijevaju široko poznavanje struke, prakse kao i multidisciplinarnost, barem jednaki prostor koji za razgovor nudi različitim građanskim inicijativama omogući i strukovnim udruženjima. Djeca su odgovornost svih nas. Mi smo to selo koje ih odgaja. Mi smo ti koji biraju one koji odlučuju o politikama, o postotku proračuna koji se ulaže u različite oblike brige o djeci, mi smo odgovorni za vlastito ponašanje u situacijama u kojima svjedočimo nasilju i na kraju, mi smo odgovorni i za govor mržnje i poticanje na nasilje u komentarima na društvenim mrežama i ispod tekstova na raznim portalima. Nadamo se da ćemo zajedničkim snagama, stručnošću i kontinuiranim angažmanom krenuti u stvaranje boljeg sutra za svu djecu za koju danas nije prekasno.Uz duboku sućut onima bliskima preminuloj djevojčici, Vaš ZPD
PONOVNA TRAGEDIJA – PONOVNA ŠANSA ZA UČENJE I POZIV NA PROMJENE
