O POBAČAJU IZ PERSPEKTIVE PSIHOLOGIJE

ZA ZPD PISALE SENA PUHOVSKI I ANDREA VRANIĆ

Tema o kojoj smo odabrali pisati ovog mjeseca zadnjih je dana jako prisutna u javnom prostoru i dovodi do mnogobrojnih i izrazito polariziranih komentara.

Naime, razmišljanje o pobačaju, kao i njegovo problematiziranje, zadire duboko u naše ljudske, individualne i društvene, sustave vrijednosti, a sa sobom donosi – pogotovo ako se tome istinski angažirano pristupa – i mnoge etičke dileme i pitanja. Ova tema provocira rasprave iz različitih perspektiva u kojima se može čuti suprotstavljene, a ponekad i prilično radikalne stavove. Sve to  govori da nam je kao društvu važna. Nažalost, umjesto da se o njoj raspravlja s humanošću, benevolentnošću i razumijevanjem za sve uključene, ono čemu svjedočimo su manipulacije u politikantske svrhe.

Kao stručnjaci osjećamo se odgovornima reagirati jer znamo kako manipulacija ovakvim izuzetno osjetljivim temama može dovesti do osjećaja stigmatiziranosti i retraumatizacije onih koji su ih na bilo koji način osobno proživljavali – silovanih žena koje jesu ili nisu pobacile, djece rođene iz takvih situacija te, općenito, žena koje su imale pobačaj i njihovih partnera. Osim što na individualnoj razini može dovesti do stigmatizacije i retraumatizacije, ovakav neosjetljiv pristup temi može povećati međusobnu netrpeljivost, kao i razinu verbalne i neverbalne agresije među ljudima.

U ovom tekstu odlučile smo ponuditi spoznaje na temu pobačaja i mentalnog zdravlja kojima za sada raspolaže naša struka. U okviru teme mentalnog zdravlja i pobačaja psiholozi se uglavnom bave mentalnim zdravljem žena, no proučavali su i neke rizike za djecu rođenu iz neželjenih trudnoća u situacijama kad je pobačaj bio zabranjen.

Istraživanja još uvijek nemaju sve odgovore na pitanja vezana uz rizike i posljedice pobačaja po (mentalno) zdravlje žena. No, ono što je sigurno jest da niti jedno istraživanje ne pokazuje da zabrana pobačaja, onim ženama koje ga traže, pogoduje njihovom mentalnom zdravlju i kvaliteti života.

Što, dakle, doznajemo kroz istraživanja ove teme?

Posljedice po mentalno zdravlje žena

Praćenje skupina žena kojima je bio dopušten pobačaj i žena kojima pobačaj nije bio dopušten, kroz period od 5 godina, pokazalo je kako će žene kojima je uskraćena mogućnost pobačaja u početku razviti višu anksioznost, dok će zadovoljstvo životom, kao i vlastito samopoštovanje, procjenjivati nižim (Biggs i sur., 2016). U slučaju neželjene trudnoće većina žena izvještava kako je vrijeme najvećeg stresa i neugode ono vrijeme prije pobačaja, dok  nakon pobačaja češće izvještavaju o osjećaju „olakšanja i sreće“ (Boonstra i sur., 2006). Neželjena trudnoća ima snažan negativan utjecaj na mentalno zdravlje žena, neovisno o njihovom socio-ekonomskom statusu, intelektualnim sposobnostima te osobinama ličnosti (Herd i sur., 2015).

Važnost podrške

Jedan od ključnih faktora rizika za razvoj negativnih psiholoških ishoda nakon pobačaja  je nedostatak percipirane podrške od strane partnera, obitelji i prijatelja, kako tijekom donošenja odluke o pobačaju, tako i nakon pobačaja (Major i sur., 1990). Žene koje su same u procesu donošenja odluke o pobačaju osjećaju snažniju depresivnost prije i poslije pobačaja od onih žena koje su imale podršku partnera (Moseley i sur., 1981).

Rizik za fizičko zlostavljanje djece i ostanak u nasilnoj vezi ukoliko je pobačaj (pogotovo nakon silovanja) zabranjen

Utvrđena je snažna povezanost između neželjene trudnoće i nasilja u vezi. Nemogućnost pobačaja može dovesti do toga da žene ostanu u kontaktu s nasilnim partnerom što i njihovu djecu dovodi u rizičnu situaciju (Roberts i sur., 2014). Neželjena trudnoća se povezuje s različitim dugoročnim i nepovoljnim kognitivnim, emocionalnim i socijalnim ishodima u životu djeteta. Na primjer, kod djece rođene iz neželjenih trudnoća veća je vjerojatnost uključivanja u kriminalno ponašanje ili nestabilnih veza i brakova (Russo, 2014).

Faktor dobi

Adolescentice (14-18 godina) osjećaju više nelagode zbog pobačaja od punoljetnih djevojaka (18-21 godinu) što je ujedno i jedina razlika između djevojaka ovih dvaju dobnih skupina koje se odlučuju za pobačaj (Pope i sur., 2001). Nisu utvrđene razlike u depresivnosti, anksioznosti, kao ni samopoštovanju između ovih dobnih skupina. Kod obje je skupine djevojaka utvrđena poboljšana psihološka dobrobit nakon pobačaja.

Stigmatizacija

Uz iskustvo pobačaja vežu se osjećaji srama i osude te očekivanja žene o tom iskustvu šute (Shellenberg i sur., 2011). U američkom istraživanju koje je uključivalo 627 žena pokazalo se, primjerice, da doživljaj stigme ovisi o vjeroispovijesti pri čemu se žene katoličke ili protestantske vjere doživljavaju stigmatiziranije zbog pobačaja u odnosu na žene koje nisu religiozne (Cockrill i sur., 2013).  Stigmatiziranost ne smanjuje broj pobačaja, već predstavlja dodatan izvor stresa za žene i maloljetne djevojke koje se suočavaju s donošenjem odluke o neželjenoj trudnoći. Zbog stigmatizacije, ove žene češće prožive nestručno izvedene pobačaje i rjeđe traže stručnu pomoći po učinjenom pobačaju.  Pobačaj je prije svega individualno iskustvo, a doživljaj tog iskustva je određen kako osobinama ličnosti, tako i ženinim socijalnim i kulturalnim okruženjem.

Za kraj, predlažemo da uzmete malo vremena i promislite o tome kako biti u situaciji u kojoj razmišljate o pobačaju i na kraju donosite koju god odluku nije laka stvar. To je izuzetno težak proces, pun propitkivanja i vrlo često, bez obzira na krajnju odluku, u većoj ili manjoj mjeri, pun gubitaka. Manipulirati ovom temom (kao i drugim vrijednosno obojanim, teškim i osjetljivim temama) koja je za mnoge izrazito osobna, bolna i traumatična, a  u svrhu postizanja vlastitih ciljeva je, neovisno o stajalištu koje se zauzima, duboko neodgovorno, nemoralno i u suštini nehumano ponašanje, kako god ono bilo upakirano.

Literatura:

Biggs, M.A., Upadhyay, U.D., McCulloch, C.E., i Foster D.G. (2017). Women’s mental health and well-being 5 years after receiving or being denied an abortion. A prospective, longitudinal cohort study. JAMA Psychiatry, 74, 169–178.

Boonstra, H., Gold, R., Richards, C. i Finer, L. (2006). Abortion in women’s lives. Pristupljeno 21. lipnja 2020 https://www.guttmacher.org/sites/default/files/pdfs/pubs/2006/05/04/AiWL.pdf

Cockrill, K., Upadhyay, U. D., Turan, J., i Greene Foster, D. (2013). The Stigma of Having an Abortion: Development of a Scale and Characteristics of Women Experiencing Abortion Stigma. Perspectives on Sexual and Reproductive Health, 45, 79–88.

Herd, P., Higgins, J., Sicinski, K., i Merkurieva, I. (2016). The implications of unintended pregnancies for mental in later life.  American Journal of Public Health, 106, 421-429.

Moseley, D. T. Follingstad, D. R., Harley, H. i Heckel, R. V (1981). Psychological factors that predict reaction to abortion. Journal of Clinical Psychology 37, 276-279.

Pope, L. M., Adler, N.E. i Tschann, J. M. (2001). Postabrotion psychological Adjustment: Are minors at increased risk?, Journal of Adolescent Health, 29, 2-11.

Roberts, S.C., Biggs, M.A., Chibber, K.S., Gould, H., Rocca, C.H. i Foster, D.G. (2014). Risk of violence from the man involved in the pregnancy after receiving or being denied an abortion.  BMC Medicine, 12, 144.

Shellenberg, K. M., Moore, A. M., Bankole, A., Juarez, F., Omideyi, A. K., Palomino, N. Sathar, Z., Dingh, S. i Tsui, A. O. (2011). Social stigma and disclosure about induced abortion: Results from an exploratory study. Global Public Health, 6, 111–125.