ZA ZPD PISALA ANDREA VRANIĆ
Šećući rubom šume izgladnjeli vuk opazi tustog i ugojenog psa te mu pohvali ljepotu i snagu. Pas mu uzvrati kako bi i on mogao biti takav kada bi napustio šumu u kojoj ga nitko ne hrani. „Mogao bi i ti služiti mome gazdi“, predloži vuku. Zainteresiran vuk upita što bi trebalo učiniti zauzvrat. „Skoro ništa“, odgovori pas, „slušati gazdu, režati na strance i braniti ga od nepoznatih“. Slušajući tako psa vuk mu se zagleda u žuljevit olinjali vrat, trag ogrlice. „Nije to ništa“, nastavi pas osjetivši vučji pogled, „gazda me pusti da ponekad slobodno potrčim prije ručka“. Uvidjevši da je sloboda cijena koju je pas platio za svoju sigurnost vuk mu odgovori: „Više volim gladovanje za vratom, nego lanac na vratu“. I slobodan se vrati natrag u šumu.
Kroz priče o životinjama basne zrcale odnose među ljudima te uz pohvalu vrlinama i izrugivanje manama iznose neku moralnu pouku. U „Vuku i psu“ La Fontaine piše o slobodi i strahu od slobode. Taj strah dolazi iz ekonomskih potreba, a cijena oslobađanja od straha je gubitak slobode što u psihološkom smislu predstavlja pasivnost, napuštanje vlastitih vrijednosti, gubitak slobodnog rasuđivanja i stvaralaštva. Cijena slobode, pak, dolazi u obliku brige za vlastito preživljavanje. Kao i La Fontaineovi vuk i pas, tako i mi možemo odlučiti o tome tko će nam, kako i uz koju cijenu gospodariti.
Danas u svijetu nailazimo na različita politička i državna uređenja koja odlikuje različit stupanj autoritarnosti. Autoritarnost opisuje manju ili (uglavnom) veću pokornost autoritetu, makar i po cijenu osobne slobode. Autoritarna vlast, pak, počiva na strukturama koje zataškavaju društveno nesuglasje, ističu unutarnji društveni sklad te raspiruju i podržavaju neprijateljstvo prema vanjskim grupama (Adorno i sur, 1950; Murray i sur., 2013). Odgovor na pitanje zašto se razvijaju autoritarna društva daje već i La Fontaine – iz ekonomskih razloga, zbog ograničenih i nejednako raspoređenih resursa. Međutim, čini se da je to samo djelomičan odgovor. Drugi dio odgovora leži u tzv. ekološkim varijablama, odnosno onome što nas okružuje. I to doslovno.
Teorija parazitskog stresa
Teorija parazitskog stresa (eng. parasite stress hypothesis; Tornhill i sur., 2009) pojašnjava kako se društvene razlike u autoritarnosti dijelom mogu objasniti i razlikama u učestalosti obolijevanja od zaraznih bolesti (u ovom kontekstu parazit označava sve patogene, uključivo bakterije i viruse). Budući da su bakterije i virusi nevidljivi, a njihovo širenje neuhvatljivo, zauzdavanje zaraznih bolesti je oduvijek ovisilo o pokoravanju nekim općim savjetima i pravilima ponašanja. Pojedinci koji se ne ponašaju u skladu s tim pravilima predstavljaju rizik za sebe i druge. Iako konformizam i poslušnost imaju svoje mane, u kontekstu zaraznih bolesti oni su, povijesno gledano, bili društveno korisni. Upravo su konformizam, slaganje s institucijama vlasti i netoleriranje neposluha ključne karakteristike autoritarnih sustava.
Izbjegavajući bolesti i zaraze ljudi su razvili niz zaštitnih ponašanja koja zajedno zovemo ponašajni imunosni sustav (eng. behavioral immune system). Tipično zaštitno ponašanje je, na primjer, izbjegavanje nepoznatih, stranih ili potencijalno zagađujućih podražaja. Ovo izbjegavanje dovodi do pojačane osjetljivosti na zagađene i gadljive objekte u okolini, što posljedično može oblikovati naše sociopolitičke stavove. Teorija parazitskog stresa kaže da se u situaciji pojačanog rizika od infekcije tipično javljaju autoritarni stavovi jer oni služe izbjegavanju stranog i nepoznatog (podražaja/mišljenja/grupe), a pritom favoriziraju poznato. Drugim riječima, suočeni sa zarazom ljudi pokazuju veći konformizam, poslušnost i pokoravanje autoritetu te imaju više konzervativnih društvenopolitičkih stavova (npr., Helzer i sur., 2011). U društvima s povišenim razinama patogena i zaraznih bolesti u okolini tako raste autoritarnost i konformizam, a vlastita grupa postaje mjerilo za procjenu drugih grupa (tzv. etnocentrizam).
Stvarne društveno-političke posljedice zaraznih bolesti
Teorija parazitskog stresa potvrđena je u nizu istraživanja koja pokazuju da razina „opasnih“ podražaja u okolini može oblikovati kako doživljavamo i pamtimo okolinu ili, konkretniji primjer, kako porota i suci donose odluke (npr. Brown i sur., 2017). No, što je sa stvarnim životom, je li moguće da ta, na površan pogled, neobična veza utječe na stvarno političko ponašanje? Evo kako na sljedeća tri pitanja odgovara ponašanje preko 240 000 sudionika iz 47 zemalja svijeta (Zmigrod i sur., u tisku).
- Jesu li više razine zaraznih bolesti u nekoj regiji povezane s autoritarnijim stavovima?
Da. Usporedba odgovora sudionika iz različitih geografskih sredina (stanovnici različitih američkih velegradova, stanovnici svih američkih saveznih država, međukulturalna usporedba stanovnika 47 zemalja svijeta) pokazala je kako se autoritarniji stavovi pojavljuju tamo gdje je veća incidencija zaraznih bolesti. Vrijedi spomenuti kako je ova povezanost utvrđena neovisno o tome koje su sudionici vjeroispovijesti, narodnosti ili socioekonomskog statusa.
- Predviđa li povezanost zaraznih bolesti i autoritarnosti političko ponašanje, poput glasačkog ponašanja ili donošenja zakona?
Da. Neovisno o spolu ili starosti glasača, veza između rasprostranjenosti zaraznih bolesti u nekom području i autoritarnosti predviđala je konzervativno glasačko ponašanje u tom području na američkim predsjedničkim izborima 2016. godine. Drugim riječima, zarazne bolesti i autoritarnost povezani su s time koju političku opciju građani odabiru. Povrh toga, provjerena je i autoritarnost zakonodavstva koja se određuje na temelju postojanja tzv. vertikalnih zakona. Za razliku od tzv. horizontalnih zakona, koji sve članove zajednice tretiraju jednako, vertikalni zakoni ne jamče jednaku slobodu svim članovima neke društvene zajednice, već su najčešće ograničavajući prema manjima. I, ponovno, utvrđeno je kako je u područjima s višom razinom „parazita“ i višom autoritarnosti, zakonodavstvo obilježeno vertikalnim zakonima, a upravljanje je autoritarno, kao i sami zakoni.
- Odnosi li se veza autoritarnosti i zaraznih bolesti samo na bolesti koje se prenose s čovjeka na čovjeka (npr. ospice, kolera) ili i na one koje na čovjeka mogu prenijeti životinje (npr. bjesnoća)?
Da. Međukulturalna analiza pokazuje da veza između zaraznih bolesti i autoritarnosti postoji samo za društveno relevantne zarazne bolesti; dakle, one koje se prenose s čovjeka na čovjeka. U područjima s visokom razinom zaraznih bolesti kojih su prijenosnici druge životinje, ne i ljudi, sad nam već dobro poznata povezanost između razine „parazita“ u okolini i autoritarnosti nije potvrđena. Upravo tako i navodi teorija parazitskog stresa – za razvoj autoritarnosti bitna je zaraza koju može prenijeti član neke druge vanjske grupe (tzv. out-group).
Umjesto zaključka
Epidemiološka situacija postavlja okvir unutar kojeg se preslaguje društvena snaga i političko ponašanje. Brojna istraživanja pokazuju da je moguće predvidjeti političke stavove u nekoj regiji na temelju povijesnih podatka o raširenosti zaraza u toj regiji jer nas zarazne bolesti, koje se prenose s čovjeka na čovjeka, motiviraju da izbjegavamo drugačije i da odobravamo autoritarnije. U vrijeme pojačane svijesti o zaraznim bolestima, važno je podsjetiti se da javnozdravstvena situacija može oblikovati ne samo kako građani politički biraju, već i kako upravljaju i kako dopuštaju da se njima upravlja.
A, poanta basne? I vuk, i pas, izabrali su ono što im je važno i što im treba. Vuk je izabrao slobodu i nastavlja se snalaziti za hranu, dok je pas lišen svakog izbora, ali zbrinut. U svakodnevnim, pa tako i u političkim odlukama, birati treba za sebe, iz sebe i iz onoga što znamo da nam je važno i potrebno. Na biralištima zastupamo sebe – zaokružujemo mi, ne COVID19.
LITERATURA:
Adorno, T., Frenkel-Brunswick, E., Levinson, D. i Sanford, R. (1950). The authoritarian personality. New York, NY: Harper & Row.
Brown, M., Rodriguez, D. N., Gretak, A. P., & Berry, M. A. (2017). Preliminary evidence for how the behavioral immune system predicts juror decision-making. Evolutionary Psychological Science, 3(4), 325-334.
Helzer, E.G. i Pizarro, D.A. (2011). Dirty liberals! Reminders of physical cleanliness influence moral and political attitudes. Psychological Science, 22, 517–522.
Murray, D. R., Schaller, M. i Suedfeld, P. (2013). Pathogens and politics: Further evidence that parasite prevalence predicts authoritarianism, PloS One, 8(5).
Thornhill, R., Fincher, C. L., & Aran, D. (2009). Parasites, democratization, and the
liberalization of values across contemporary countries. Biological Reviews, 84(1), 113-131.
Zmigrod, L., Ebert, T., Götz, F. M. i Rentrow, P. J. (u tisku). The psychological and socio-political consequences of infectious disease, doi: 10.31234/osf.io/84qcm