KAKO SU ZNANOST I AKTIVIZAM ISPRAVILI TE I DALJE ISPRAVLJAJU NEPRAVDU UČINJENU LGBT ZAJEDNICI

ZA ZPD PISALA MARINA MILKOVIĆ

Znanost ima značajnu ulogu u oblikovanju društvene percepcije pojava koje proučava i zato je važno da znanstvena istraživanja mjere i opisuju stvarnost na objektivan, točan i provjerljiv način. U tom smislu je moć znanosti velika jer može rezultirati točnom, ali i iskrivljenom percepcijom stvarnosti. Također, aktivizam i zagovaranje prava neke marginalizirane skupine imaju važnu ulogu u povećanju vidljivosti te skupine, promjeni zakonskog okvira u smjeru zaštite te skupine i općenito oblikovanju uključivijeg i pravednijeg društva. U ovom tekstu pisanom ususret Međunarodnom danu borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije prikazuje se značajna uloga znanstvenih istraživanja u oblikovanju stavova stručne zajednice i javnosti o LGBT osobama (lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne osobe).

Međunarodnim danom borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije obilježava se 17. svibnja donošenje odluke o uklanjanju homoseksualne orijentacije iz Međunarodne klasifikacije bolesti Svjetske zdravstvene organizacije 1990. godine, a nakon što je homoseksualna orijentacija uvedena u ovu klasifikaciju 1948. godine. Danas, u 2020. godini, još uvijek možemo u komentarima članaka na portalima, u svakodnevnom razgovoru ili u medijskim izjavama pojedinaca čuti kako se LGBT osobe karakterizira kao „bolesne“ ili „nenormalne“. Ova stigma vuče svoje korijene u patologizaciji rodnih identiteta i seksualne orijentacije koji odstupaju od društvenih normi od strane znanstvene i stručne zajednice. Koliko god je zadaća znanosti i stručnjaka mentalnog zdravlja da njihovo proučavanje i procjene budu objektivni i nezavisni, patologizacija LGBT osoba je jedan od primjera kako oni mogu biti ometani prisvajanjem društvenih normi i stavova od strane stručne i znanstvene zajednice (Davies i Davies, 2020).  U javnosti se često spominje podatak kada je homoseksualna orijentacija uklonjena s popisa dijagnoza Dijagnostičkog statističkog priručnika za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge na kojem se našla 1952. godine kada je izdan prvi priručnik (Davies i Davies, 2020). Sredinom prošlog stoljeća postojali i razni pokušaji „tretmana“ za osobe homoseksualne orijentacije. Jedan od češćih primjera „tretmana“ bila je averzivna terapija elektrošokovima, u kojoj su se gej muškarcima prikazivale fotografije razodjevenih muškaraca i žena te ih se nastojalo uvjetovati da izbjegavaju elektrošokove usmjeravanjem na fotografije žena (Smith, Bartlett i King, 2004). Nekima od njih ovakvi tretmani bili su ponuđeni kao alternativa odlasku u zatvor. Još jedan primjer „tretmana“ bilo je davanje lijeka apomorfina koji izaziva mučnine ili hormona estrogena kako bi se reducirao libido. Slični tretmani provodili su se i na lezbijkama, a prema njihovim svjedočanstvima, nakon ovakvih mučenja neko vrijeme ne bi imale volje ni za kakve intimne odnose, ali u svakom slučaju ih nisu počeli privlačiti muškarci (Carr i Spandler, 2019). Naravno, ovi tretmani nisu bili učinkoviti, samo su dodatno povećali stigmu osoba koje su u njih bile uključene, usporile prihvaćanje vlastite seksualne orijentacije i nanijeli dugoročnu štetu. Naposljetku, 1973. godine, nakon zagovaranja dijela stručne zajednice i aktivističkog djelovanja LGBT zajednice, od strane Američke psihijatrijske udruge izglasano je uklanjanje homoseksualne orijentacije s popisa dijagnoza, ali je ostavljena dijagnoza „poremećaj seksualne orijentacije“ koja je podrazumijevala teškoće prihvaćanja vlastite seksualne orijentacije te je naposljetku također uklonjena 1987. godine. Sličan put prolazi i pogled na nenormativne rodne identitete, odnosno transrodne i transpolne osobe te je u treće revidirano izdanje Dijagnostičkog statističkog priručnika prvi pud uvedena dijagnoza „poremećaja rodnog identiteta“ koja je 2013. godine preimenovana u „rodna disforija“.

Ponekad može biti teško razumjeti kako se nekoj društvenoj može činiti nepravda ako to nije utemeljeno i opravdano. Sklonost „vjerovanju u pravedni svijet“, obrambenoj atribuciji poznatoj u socijalnoj psihologiji prema kojoj imamo sklonost vjerovati da se dobre stvari događaju dobrim ljudima, a loše lošima, štiti nas od suočavanja s društvenom nepravdom (Aronson, 2005). Ipak, i povijest i socijalna psihologija uče nas da su ljudi spremni činiti strašne stvari kada ih se uvjeri da su ispravne i da su skloni pokoravati se autoritetima. Jedan od primjera su istraživanja američkog socijalnog psihologa Stanleyja Milgrama o pokoravanju autoritetima. U jednom od Milgramovih eksperimenta sudionicima je bilo naloženo da drugim sudionicima, zapravo suradnicima na istraživanju, daju elektrošokove kada daju pogrešne odgovore što su sudionici u velikoj mjeri i činili te su povećavali intenzitet šoka prema uputama istraživača (Milgram, 1963).

Jedan od primjera važnih koraka na putu prema depatologizaciji osoba homoseksualne orijentacije bio je rad američke psihologinje Evelyn Hooker (1957) koja je uvidjela nelogičnosti pretpostavljanja problema mentalnog zdravlja i postavljanje dijagnoze temeljem seksualne orijentacije te je u istraživanje uključila 30 muškaraca homoseksualne orijentacija i 30 heteroseksualne orijentacije pri čemu su obje skupine bile usporedive po dobi, obrazovanju i inteligenciji. Nezavisni klinički psiholozi interpretirali su njihove rezultate na projektivnim testovima i procjenjivali njihovu prilagodbu i seksualnu orijentaciju. Rezultati su pokazali da nije bilo razlike u prilagodbi dvije skupine muškaraca te da istraživači nisu mogli procijeniti njihovu prilagodbu ništa bolje nego što bi to bilo slučajnim odabirom. Puno godina kasnije Evelyn Hooker je u osvrtu na svoj rad (1993) opisala svoja iskustva s provedbom opisanog i svojih kasnijih istraživanja te reakcije znanstvene i stručne zajednice u atmosferi 50ih godina prošlog stoljeća. Na primjer, spominje reakcije psihijatara s kojima je surađivala i koji su bili uvjereni da „normalna“ osoba homoseksualne orijentacije ne postoji. Također, opisala je kako je gradila povjerenje gej zajednice u tom vremenu kada su otkrivanjem svog identiteta gej muškarci riskirali život te je i sama bila pozivana na razgovore s policijom zbog svojih istraživanja. Hooker nije samo provodila istraživanja, ona je uistinu nastojala upoznati gej zajednicu, odlazila je u tadašnje skrivene gej klubove i družila se sa zajednicom. U svom članku Hooker je prikazala i pismo zahvale gej muškarca u kojem između ostalog stoji „Mislim da ste to učinili jer ste znali što je ljubav kada ste je vidjeli i znali ste da je gej ljubav kao bilo koja druga ljubav. Niti bolja, niti lošija.“.

Dok su se tako znanstvena i stručna zajednica preispitivale i pregovarale oko toga kako će se odnositi prema LGBT osobama, zajednica je uzela stvari u svoje ruke. Jedan od prijelomnih trenutaka u povijesti LGBT zajednice bila je pobuna nastala u noći 28. lipnja 1969. godine koja je krenula iz njujorškog kluba The Stonewall In kao reakcija na policijsku raciju u klubu kakva je tada bila uobičajena, s obzirom na kriminalizaciju homoseksualnog spolnog odnosa u gotovo svim američkim državama (Carter, 2011). Ovaj događaj obilježava početak pokreta sa zaštitu ljudskih prava LGBT osoba te je iz njega i proizašla tradicija Povorki ponosa koje se diljem svijeta održavaju svake godine, najčešće upravo u lipnju. Upravo nakon ovog događaja uslijedile su značajne zakonske i druge promjene u smjeru poboljšanja položaja LGBT osoba u društvu.

U Hrvatskoj je prva Povorka ponosa održana u Zagrebu 2002. godine te su nakon nje i u Hrvatskoj uslijedile pozitivne zakonske promjene. Prvo su 2003. godine Zakonom o istospolnim zajednicama (NN 116/2003) regulirani partnerski odnosi osoba istog spola po pitanjima uzdržavanja i imovine. Nakon toga su Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN 85/2008) seksualna orijentacija, rodni identitet i rodno izražavanje uvedene kao jedne od osnova diskriminacije. U izmjenama Kaznenog zakona (NN 144/2012) zločin iz mržnje protiv LGBT osoba prepoznat je kao posebno teško djelo. Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola (NN 92/2014) omogućio je sklapanje zakonski priznate obiteljske zajednice za istospolne parove. Također, donesen je Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili život u drugom rodnom identitetu (NN 132/14) kojim je propisano kako transrodne osobe mogu ostvariti pravo na prilagodbu spola i/ili promjenu dokumenata.

Da još uvijek ima puno prostora za napredak u zaštiti ljudskih prava LGBT osoba ukazuje nam i izvješće Europske agencije za fundamentalna ljudska prava (FRA, 2020) objavljeno prije nekoliko dana o velikom istraživanju provedenom na preko 130.000 sudionika_ica 30 europskih država, od čega je njih 1,088 bilo iz Hrvatske, o stanju ljudskih prava lezbijki, gejeva, biseksualnih, transrodnih i interspolnih osoba. Prema podacima za Hrvatsku, 47% sudionika_ica gotovo nikad nije otvoreno o svom identitetu i čak 57% uvijek,  27% često izbjegava držati partnera_icu za ruku u javnosti zbog straha od nasilja, a 13% je doživjelo fizičko ili seksualno nasilje u posljednjih 5 godina prije sudjelovanja u istraživanju. Stigmatizacija LGBT osoba u društvu i povećan rizik od negativnih životnih iskustava poput diskriminacije ili nasilja predstavlja kontinuiranu izloženost stresu koji se opisuje kao manjinski stres te proizlazi upravo iz položaja manjinske grupe i predstavlja rizik za mentalno zdravlje LGBT osoba (Meyer, 2003).

Poznati citat antropologinje Margaret Mead glasi “Nikada nemojte sumnjati u činjenicu da mala skupina promišljenih i zabrinutih građana može promijeniti svijet. Uistinu, dosad su ga jedino oni i mijenjali.”. Upravo je povijest zaštite ljudskih prava LGBT osoba pokazala da male skupine ljudi uistinu mogu mijenjati svijet. Sretan i ponosan Međunarodni dan borbe protiv homofobije, bifobije i transfobije!

Literatura:

Aronson E, Wilson T. D. i Akert R. M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate.

Carr, S. & Spandler, H. (2019). Hidden from history? A brief modern history of the psychiatric “treatment” of lesbian and bisexual women in England. The Lancet Psychiatry, 6, 289-290. DOI: 10.1016/S2215-0366(19)30059-8

Carter, D. (2011). Pobuna koja je rasplamsala gej revoluciju. Zagreb: Udruženje Zagreb Pride.

Davies, D. D. & Davies, M. E. (2020). The (Slow) Depathologizing of Gender Incongruence. The Journal of Nervous and Mental Disease, 208, 152-154. DOI: 10.1097/NMD.0000000000001119

Hooker, E. (1957). The Adjustment of the Male Overt Homosexual. Journal of Projective Techniques, 2, 18–31. https://doi.org/10.1080/08853126.1957.10380742

Hooker, E. (1993). Reflections of a 40-Year Exploration. A Scientific View on Homosexuality. American Psychologist, 484, 450-453. https://doi.org/10.1037/0003-066X.48.4.450

Kazneni zakon (NN144/2012). Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon.

Meyer, I. H. (2003). Prejudice, Social Stress, and Mental Health in Lesbian, Gay, and Bisexual Populations: Conceptual Issues and Research Evidence. Psychological Bulletin, 129, 674-697. DOI: 10.1037/0033-2909.129.5.674

Milgram, S. (1963). Behavioral Study of obedience. The Journal of Abnormal and Social Psychology, 67, 371–378. https://doi.org/10.1037/h0040525

Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili život u drugom rodnom identitetu (NN132/14). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2014_11_132_2487.html

Smith, G., Bartlett, A. & King, M. (2004). Treatments of homosexuality in Britain since the 1950s—an oral history: the experience of patients. The BMJ, 328, 427. DOI: 10.1136/bmj.37984.442419.EE

Zakon o istospolnim zajednicama (NN116/2003). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2003_07_116_1584.html

Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN85/08). Dostupno na: https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_07_85_2728.html

Zakon o životnom prtnerstvu osoba istoga spola (NN92/14). Dostupno na: https://www.zakon.hr/z/732/Zakon-o-%C5%BEivotnom-partnerstvu-osoba-istog-spola