ZA ZPD PISAO LUKA JURAS
Kad bih se trebao kladiti kako ste u bespućima interneta pronašli ovaj tekst, prilično samouvjereno bih novac uložio na opciju „pronašao/la sam link na Instagramu ili Facebooku“. Vjerojatno bih svoja predviđanja nadopunio i pretpostavkom kako oni koji su tekst otvorili preko društvenih mreža to rade preko ekrana svog pametnog telefona. Upravo su društvene mreže (poput Facebooka, Instagrama, Snapchata, LinkedIna) postale neizostavan dio naše svakodnevnice. Danas preko društvenih mreža imamo mogućnost komuniciranja s ljudima, dijeljenja „obiteljskih albuma“, stvaranja poslovnih veza, pisanja recenzija, traženja srodne duše, pokretanja društvenih pokreta… Možda je bolje reći da gotovo svaki aspekt „stvarnog“ društvenog života ima svoju digitalnu verziju koju svakodnevno nosimo u svom džepu.
Već ovaj kratki uvod naslućuje brojne blagodati društvenih mreža. Međutim, isto tako nije teško pretpostaviti da korištenje društvenih mreža ima i svoju tamnu stranu. Brojna istraživanja pokazala su kako je vrijeme provedeno na društvenim mrežama u pozitivnoj korelaciji s osjećajem usamljenosti, depresije, negativnoj slici o vlastitom tijelu, a u negativnoj korelaciji sa samopoštovanjem i osjećajem dobrobiti. Drugim riječima, ljudi koji provode više vremena na društvenim mrežama izvještavaju o većoj razini depresivnosti, većem osjećaju usamljenosti, nižem zadovoljstvu vlastitim tijelom, nižem samopoštovanju i nižoj subjektivnoj dobrobiti. Rezultati ovih istraživanja pozivaju na oprez, ali ne pružaj odgovor na pitanje o uzročno-posljedičnim vezama između ispitanih varijabli.
Melissa Hunt je sa timom znanstvenica odlučila proučiti uzročno-posljedičnu vezu između vremena provedenog na društvenim mrežama i nekih aspekta psihičke dobrobiti. Konkretnije, autorice je zanimalo može li ograničavanje vremena provedenog na društvenim mrežama doprinijeti boljoj subjektivnoj dobrobiti tijekom dužeg vremenskog perioda.
Metodologija
U istraživanju je sudjelovalo 143 studenata (polovina studenata bila je uključena u istraživanje tijekom zimskog, a polovina tijekom ljetnog semestra). Uvjet za sudjelovanje u istraživanju bio je da studenti imaju iPhone te da koriste Facebook, Instagram i Snapchat (najkorištenije društvene mreže). Studenti su se za sudjelovanje prijavili preko online platforme koju sveučilište koristi za regrutaciju sudionika i dodjeljivanje „eksperimentalnih sati“.
Kako bi zaradili eksperimentalne sate sudionici su u periodu od 4 tjedna svakodnevno slali sliku zaslona (engl. screenshot) postavki telefona iz kojih je bilo vidljivo vrijeme korištenja mobitela i društvenih mreža u danu (sudionici u ljetnom semestru su sliku zaslona slali samo jednom tjedno). Sudionici su nakon uključivanja u istraživanje te nakon prvog, drugog, trećeg i četvrtog tjedna ispunjavali niz upitnika kojima su se mjerili različiti aspekti psihičkog funkcioniranja (npr. depresivnost, usaljenost, anksioznost, usamljenost, subjektivna dobrobit).
U prvom tjednu istraživanja studenti su dobili uputu da društvene mreže koriste na uobičajen način. Tek nakon što su poslali podatke o korištenju društvenih mreža za prvi tjedan i ispunili upitnike, sudionici su podijeljeni u dvije skupine. Prva skupina bila je kontrolna i ona je tijekom cijelog istraživanja nastavila uobičajeno koristiti društvene mreže. Druga skupina bila je eksperimentalna i za vrijeme istraživanja vrijeme koje su sudionici dnevno mogli provoditi na Facebooku, Instagramu i Snapchatu bilo ograničeno na 10 minuta po društvenoj mreži. Autorice su procijenile da nije realno u potpunosti zabraniti korištenje društvenih mreža studentima.
Rezultati
Provjere autorica pokazale su da su sudionici u eksperimentalnoj skupini pridržavali ograničenja o korištenju svake društvene mreže najviše 10 minuta dnevno. Sudionici u eksperimentalnoj skupini su u prosjeku društvene mreže koristili oko 175 minuta tjedno (što je niže od 210 minuta koliko bi iznosilo najviše dopuštenog vremena). Sudionici u kontrolnoj skupini koristili su ove društvene mreže u prosjeku oko 380 minuta tjedno.
Nakon 3 tjedna ograničenog korištenja društvenih mreža, sudionici u eksperimentalnoj skupini postigli su niži rezultat na mjerama usamljenosti i depresivnosti. Pri tome su autorice vodile brigu da statistički kontroliraju razlike u početnoj razini usamljenosti, odnosno depresivnosti. Na preostalim mjerama nije došlo do statistički značajne promjene tijekom četiri tjedna istraživanja. Tako sudionici koji su smanjili korištenje društvenih mreža nisu postigli veće samopoštovanje ili subjektivnu dobrobit.
Zaključak
Rezultati pokazuju da ograničeno (možemo reći i odgovorno) vrijeme provedeno na društvenim mrežama uistinu može utjecati na neke aspekte našeg psihičkog funkcioniranja. Iako se društvene mreže često predstavljaju kao sredstvo povezivanja s drugima, rezultati pokazuju da, pomalo paradoksalno, manje vremena provedenog na društvenim mrežama doprinosi smanjenom osjećaju usamljenosti i depresivnosti. Isto tako, ovo istraživanje može nas potaknuti da zavirimo u postavke svog pametnog telefona i provjerimo koliko stvarno vremena provodimo na društvenim mrežama. Autora ovog teksta neugodno je iznenadila zatečena dnevna „minutaža“ na društvenim mrežama. Ako i vas zatekne utvrđena „minutaža“, učinke ovog istraživanja jednostavno možete i sami provjeriti. Kako bi se rječnikom društvenih mreža reklo: isprobaj #10minutechallenge.
Originalni rad:
Hunt, M. G., Marx, R., Lipson, C. i Young, J. (2018). No more FOMO: Limiting social media decreases loneliness and depression. Journal of Social and Clinical Psychology, 37(10), 751-768.