RASPOREDI OSTVARIVANJA OSOBNIH ODNOSA NAKON RAZDVAJANJA RODITELJA – ŠTO KAŽU ISTRAŽIVANJA?

ZA ZPD PISALA MARINA MILKOVIĆ

Kako organizirati život djece nakon razdvajanja roditelja, pitanje je koje muči i roditelje i stručnjake, kada dogovor roditelja izostane. U Hrvatskoj, prema Obiteljskom zakonu (NN103/15, 98/19), roditelji pokreću postupak obveznog savjetovanja prije razvoda braka/pokretanja sudskog postupka pri nadležnom centru za socijalnu skrb. Kroz postupak je cilj dogovoriti Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži više točaka od kojih su ključne kod kojeg će roditelja i na kojoj adresi dijete stanovati, kako će ostvarivati osobne odnose s drugim roditeljem i iznos uzdržavanja. Ukoliko se plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ne postigne, sljedeća je mogućnost obiteljska medijacija, a ukoliko ni kroz nju ne dođe do dogovora, bilo koji od roditelja može pokrenuti sudski postupak.  Prema Pravilniku o obveznom savjetovanju (NN123/15) na koje roditelji mogu doći zajedno ili odvojeno, između ostalog se prikupljaju informacije o eventualnoj prisutnosti obiteljskog nasilja, a ako je ono bilo prisutno ne može se provoditi obiteljska medijacija, sukladno Pravilniku o obiteljskoj medijaciji (NN123/15). Ukoliko roditelji postignu dogovor o sadržajima Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ili dogovor postignu kasnije u sudskom postupku, roditeljska skrb je zajednička. To znači da roditelji zajednički vode brigu o temeljnim sadržajima roditeljske skrbi i bitnim osobnim pravima djeteta iz Obiteljskog zakona. Ukoliko roditelji ne postignu dogovor, sud može odrediti samostalnu roditeljsku skrb pri čemu vodi računa o tome koji roditelj je spreman na postizanje sporazuma, dok roditelj koji predlaže samostalnu roditeljsku skrb treba dokazati da je ona u skladu s interesima i dobrobiti djeteta. O tome je li roditeljska skrb zajednička ili samostalna ne ovisi ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja s kojim dijete ne stanuje. Dijete u svakom slučaju ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa, ali nije propisano u kojem opsegu. Propisano je samo da se osobni odnosi s djetetom izravno mogu ostvarivati u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom. Također, neovisno o opsegu ostvarivanja osobnih odnosa, sudskom odlukom o roditeljskoj skrbi određuje se kod kojeg roditelja i na kojoj adresi dijete stanuje, što je uvjetovano i Zakonom o prebivalištu (NN144/12, 158/13) prema kojem svaka osoba može imati samo jedno prebivalište, a maloljetnim osobama čiji roditelji ne žive u obiteljskoj zajednici prebivalište se određuje na adresi roditelja s kojim dijete živi u skladu s odlukom nadležnog tijela odnosno suda.

Dakle, možemo zaključiti da zajednička roditeljska skrb ne podrazumijeva neki određeni opseg ostvarivanja osobnih odnosa koji je prepušten dogovoru roditelja ili odluci suda. U praksi, ostvarivanje osobnih odnosa funkcionira na različite načine, od tjednih susreta bez spavanja i svakog drugog vikenda, do tjednih susreta sa spavanjem i vikenda, preko boravka tjedan dana kod jednog, tjedan dana kod drugog roditelja, (ne)jednake raspodjele praznika i drugo. Time se zajednička roditeljska skrb razlikuje od pojama podijeljenog skrbništva koji se zapravo odnosi na količinu vremena koje dijete provodi sa svakim od roditelje i koji se, iako nije prisutan u hrvatskom Obiteljskom zakonu, često spominje u praksi, kako od strane roditelja, tako i od strane stručnjaka_kinja. Naime, podijeljeno skrbništvo definira se kao raspored ostvarivanja osobnih odnosa u kojem dijete sa svakim od roditelja provodi barem 35 posto vremena (Nielsen, 2018). U radu s roditeljima koji ne žive zajedno često se postavlja pitanje kakav raspored ostvarivanja osobnih odnosa je više u skladu s interesima i dobrobiti djeteta, onaj ravnopravniji kakav je u slučaju podijeljenog skrbništva ili manje ravnopravan kakav je primjerice u slučaju kratkih tjednih susreta i boravka kod roditelja s kojim dijete ne stanuje svaki drugi vikend.

Rezultati meta-analize 33 istraživanja koja su se bavila povezanosti zajedničke roditeljske skrbi u pravnom smislu (donošenje odluka), podijeljenog skrbništva (podjednako vrijeme sa svakim od roditelja) te samostalne roditeljske skrbi s prilagodbom djece, pokazali su bolju prilagodbu djece u situacijama zajedničke roditeljske skrbi i podijeljenog skrbništva pri čemu valja istaknuti da je u ovoj meta-analizi podijeljeno skrbništvo definirano kao barem 25% vremena sa svakim od roditelja (Bauserman, 2002). Rezultati nisu ovisili o tome tko procjenjuje prilagodbu djece (majke, očevi, djeca, stručnjaci_kinje), dobi djece ili konfliktu roditelja. Nedostatci ovih istraživanja bili su manjak ili necjelovitost statističkih podataka u radovima (npr. utvrđeno je da postoje statistički značajne razlike, a nisu navedene vrijednosti aritmetičkih sredina i/ili standardnih devijacija), relativno mali i često prigodni uzorci i izostanak longitudinalnih istraživanja. Također, ističe se da prikazani rezultati ne znače da je podijeljeno skrbništvo dobar izbor u svakoj situaciju, posebno ne u situacijama kada je bilo koji od roditelja sklon nasilju ili zanemarivanju ili su prisutne ozbiljnije poteškoće na području mentalnog zdravlja.

Prema novijoj analizi 60 istraživanja koja su uspoređivala razvojne ishode kod djece u situacijama podijeljenog skrbništva i situacijama takozvanog „samostalnog“ skrbništva koje se zapravo odnosi na raspored ostvarivanja osobnih odnosa koji je manji od onog u podijeljenom skrbništvu, razvojni ishodi kod djece koja odrastaju u situacijama podijeljenog skrbništva uglavnom su bili bolji (Nielson, 2018). Kao relevantni ishodi za djecu uzeti su u obzir akademski uspjeh ili kognitivne sposobnosti, emocionalni i psihološki ishodi poput depresivnosti, anksioznosti, nezadovoljstva životom ili niskoga samopoštovanja, problemi u ponašanju, fizičko zdravlje ili problemi fizičkog zdravlja povezani sa stresom te kvaliteta odnosa između roditelja i djeteta. U 34 od 60 istraživanja su ishodi kod djece koja odrastaju u situaciji podijeljenog skrbništva na svim mjerama bili bolji, u 14 istraživanja su bili bolji na nekim mjerama, a bez značajnih razlika na drugim mjerama, u šest studija nije bilo značajnih razlika niti na jednoj od mjera, u još šest studija ishodi su bili gori na jednoj mjeri, a nije bilo značajnih razlika na drugim mjerama. Najveća sličnost u ishodima djece u ova dva modela ostvarivanja osobnih odnosa bila je na području akademskog uspjeha/kognitivnih sposobnosti. Bolji ishodi za djecu koja odrastaju u situacijama podijeljenog skrbništva najčešće su bili na području mentalnog i fizičkog zdravlja te obiteljskih odnosa.

Nalazi istraživanja u šest spomenutih istraživanja koji su ukazali na lošije ishode na nekoj od mjera u situacijama podijeljenog skrbništva u odnosu na samostalno odnose se na specifične skupine djece poput adolescenata_ica koji nemaju dobar odnos s oba roditelja, adolescentica kod čijih roditelja je održana visoka razina konflikta i osam godina nakon razvoda, adolescenata_ica s visokim rezultatima na dimenzijama savjesnosti i ekstraverzije i kod djece u dobi do dvije godine koja žive u siromašnim uvjetima (Nielson, 2018). U nastavku, provjereno je ovise li generalno bolji ishodi djece koja odrastaju u situacijama podijeljenog skrbništva odnosima s roditeljima, prihodima i obrazovanju ili je konfliktu među roditeljima. Iz devet istraživanja u kojima je ispitivan odnos roditelja i djece odvojeno od rasporeda ostvarivanja osobnih odnosa rezultata proizlazi da su ishodi kod djece u situacijama podijeljenog skrbništva bili bolji i kada je isključen doprinos varijable odnosa roditelja i djece. Pri tome podijeljeno skrbništvo i kvaliteta odnosa oboje doprinose boljim razvojnim ishodima, kako pojedinačno, tako i zajedno. Također, prema 27 od 60 istraživanja u kojima su bile uključene varijable prihoda i obrazovanja, ishodi su u situacijama podijeljenog skrbništva uglavnom bili bolji i kada su isključeni doprinosi tih varijable. Na kraju, u 19 od 60 istraživanja koja su uzimala u obzir konflikt roditelja, pokazalo se da su ishodi kod djece u situacijama podijeljenog skrbništva bolji i kada se isključi doprinos te varijable. Posebno se ističe da su odnosi svih navedeni varijabli složeni i da se primjerice pokazuje da dobar odnos roditelja i djece u situacijama podijeljenog skrbništva predstavlja zaštitni faktor za djecu u visoko-konfliktnom razdvojenom roditeljstvu. Kao ograničenja ovih istraživanja navodi se to što su utemeljena na korelacijama te se ne može uspostaviti uzročno posljedični odnos između bilo koje od varijabli i ishoda kod djece, to što nisu sva istraživanja bila jednake kvalitete s obzirom na primjerice veličinu i reprezentativnost uzorka, valjanost i pouzdanost korištenih mjera ili sofisticiranost statističkih analiza te su često podaci prikupljani samo od jednog roditelja, kao i to što su efekti, iako značajni, bili mali.

Warshak (2014) donosi opsežan izvještaj o konsenzusu 110 istraživača_ica i stručnjaka_kinja koji rade u praksi oko zaključaka i preporuka vezano za podijeljeno skrbništvo djece u ranom djetinjstvu, ispod četiri godine. U zaključcima i preporukama navodi se da bi podijeljeno skrbništvo trebalo biti norma kada se govori o ostvarivanju osobnih odnosa nakon razdvajanja roditelja, neovisno o dobi djece i uvažavajući neke situacije u kojima takav oblik roditeljske skrbi nije pogodan. Takve situacija su slučajevi kada netko od roditelja pokazuje ozbiljan manjak roditeljskih kapaciteta, zlostavlja ili zanemaruje djecu ili nije imao_la razvijen odnos s djetetom ni prije razdvajanja roditelja. Navodi se da je u interesu i mlađe djece da u značajnom opsegu ostvaruju osobne odnose s oba roditelja te da nema razloga da roditelji budu zabrinuti oko potpuno ravnopravne podjele vremena ukoliko je ona u skladu s njihovim mogućnostima i rasporedima. Na kraju, u planiranju ostvarivanja osobnih odnosa nakon razdvajanja roditelja kod mlađe djece važno je uzeti u obzir razvoj privrženosti u tom razdoblju i osigurati što kraća razdoblja razdvojenosti djeteta od bilo kojeg roditelja i dovoljno vremena svakom roditelju za povezivanje s djetetom i upoznavanje s djetetovim potrebama, uključujući spavanje.

Može se zaključiti da u svakom slučaju za sada nema razloga sumnjati da bi podijeljeno skrbništvo bilo protivno interesu i dobrobiti djece, osim u iznimnim, ranije navedenim slučajevima, te da je opravdano poticati ravnopravniji opseg ostvarivanja osobnih odnosa u razdvojenom roditeljstvu kao bolji u odnosu na rasporede ostvarivanja osobnih odnosa s kratkim susretima djeteta s roditeljem s kojim ne stanuje jednom do dvaput tjedno i spavanjima svaki drugi vikend. Isto tako, valja istaknuti da podijeljeno skrbništvo ne podrazumijeva samo jednako vrijeme provedeno sa svakim od roditelja (50:50), već barem 35% odnosno trećinu vremena sa svakim od roditelja. Na kraju, prednost podijeljenog skrbništva u odnosu na druge oblike ostvarivanja osobnih odnosa treba shvatiti kao preporuku, a ne kao pravilo kojega se treba držati bez iznimke. U svakom sudskom postupku donošenja odluke o roditeljskoj skrbi u kojem izostaje dogovor roditelja potrebno je voditi se specifičnim okolnostima života obitelji (npr. udaljenost adresa stanovanja roditelja, dosadašnje funkcioniranje obitelji) i potrebama svakog djeteta te u skladu s tim procijeniti kakav oblik ostvarivanja osobnih odnosa je u skladu s interesima i dobrobiti djeteta.

Literatura:

  1. Bauserman, R. (2002). Child Adjustment in Joint-Custody Versus Sole-Custody Arrangements: A Meta-Analytic Review. Journal of Family Psychology, 16, 1, 91-102. DOI: 10.1037//0893-3200.16.1.91
  2. Nielsen, L. (2018). Joint Versus Sole Physical Custody: Children’s Outcomes Independent of Parent–Child Relationships, Income, and Conflict in 60 Studies. Journal of Divorce & Remarriage. DOI: 10.1080/10502556.2018.1454204
  3. Obiteljski zakon (NN103/15, 98/19).
  4. Pravilnik o obiteljskoj medijaciji (NN123/15).
  5. Pravilnik o obveznom savjetovanju (NN123/15).
  6. Warshak, R. A. (2014). Social science and parenting plans for young children: A consensus report. Psychology, Public Policy, and Law, 20(1), 46-67. DOI: 10.1037/law0000005