ZA ZPD PISALA HELENA RAŠIĆ RADAUŠ
My tea’s gone cold I’m wondering why I
Got out of bed at all
The morning rain clouds up my window
And I can’t see at all
And even if I could it’ll all be gray
Put your picture on my wall
It reminds me, that it’s not so bad
It’s not so bad
(Eminem, Stan)
Eminemov „Stan“, pjesma o zaluđenom obožavatelju koji ne dobiva odgovor na pisma i na kraju pjesme pribjegava ubojstvu trudne djevojke i samoubojstvu, ove godine ima 19 godina. Pjesma je imala toliki utjecaj na kulturu, da je 2017. godine, nakon široke upotrebe, kako bi se opisao iznimno opsjednuti obožavatelj nekoga ili nečega, pojam stan uvršten i u Oxfordov engleski rječnik – kao glagol i imenica[i].
Kada je Eminem pisao pjesmu, obožavatelji, ili fanovi, su kontaktirali slavne putem pisma. Danas, gotovo sve slavne osobe imaju bar jedan račun na društvenim mrežama, a kako bi održavali svoju popularnost i, posljedično, zaradu – moraju biti u kontaktu s fanovima, ponekad i neposredno. Što su slavni bolji u kontaktu s obožavateljima i što su neposredniji, to više raste njihova grupa obožavatelja, a time i zarada. Također, oduvijek su postojali suprotstavljeni „tabori“ obožavatelja koji su osjećali iznimnu međusobnu netrpeljivost. Kada uzmete u obzir društvene mreže, neposredan kontakt, vještinu slavnih osoba da upravljaju svojim obožavateljima i suprotstavljene tabore, dobijete – ponekad vrlo opasnu stan kulturu.
Kada fanovi postanu stanovi
Svi smo mi obožavatelji nečega ili nekoga. Radilo se o nogometnom klubu, poznatom pjevaču, glumici ili znanstveniku – volimo voljeti, to nam je u prirodi i nije tekovina novog doba, možemo se sjetiti Werthera, Abrahama Lincolna ili Beatlesa. Imaginarni ili stvarni, drugi su nam jako zanimljivi. Beatlemanija je bila promatrana kao histerija, fanovi su trčali, vrištali, opsjedali i bacali se na raspolaganje članovima benda. U tom kontekstu, većina fanova su bili ono što danas nazivamo stanovima – iznimno opsjednuti i zaluđeni, a o njima se pisalo i još uvijek piše u medijima kao i priručnicima sociologije i socijalne psihologije. U to vrijeme, Beatlesi su imali luksuz da se zatvore u svoja 4 zida i nemaju kontakt s fanovima, nije bilo Interneta koji ih je pratio gdje god da se nalaze. Ipak, Mark David Chapman, dugogodišnji obožavatelj Beatlesa koji je idolizirao Lennona, nakon duge pripreme i nakon što je dobio potpisan album, ispalio je u njega 5 metaka iz pištolja iz neposredne blizine i time ga ubio. Njegovi motivi su bili ljutnja zbog Lennonovog blasfemičnog komentara kako su Beatlesi popularniji od Isusa, ali i misao kako će ubojstvom slavne osobe i sam postati slavan. Da, postojali su simptomi koji su ukazivali da Chapman nije bio mentalno zdrav – priviđale su mu se poruke, pratio je više slavnih osoba, bio je depresivan i razmišljao o suicidu, a kasnije mu je dijagnosticirana neka forma psihotičnog poremećaja. Najbitnije – bio je relativno sam. On nije imao snažnu, veliku i glasnu grupu koja podržava njegovo mišljenje, a ipak je napravio jedan od najpoznatijih zločina u modernoj povijesti.
Pojava Interneta omogućila je brzu razmjenu informacija, ali i pronalaženje grupe sebi sličnih, što je bilo posebno bitno za one koji su na neki način iskakali iz svoje zajednice – smanjio se osjećaj izolacije. No, društvene mreže su tu imale veću i neupitno jaču ulogu – one su doista omogućile da svatko pronađe sebi slične i došlo je do bitnog pomaka u normalizaciji različitosti. Tako na Facebooku danas imamo grupe obožavatelja gotovo svakog lika (i glumca!) gotovo svakog filma ili serije, svakog pjevača, svakog plesača, a ponekad i nekih koji su slavni postali samo spletom okolnosti (kao npr. Fiji water girl)[ii]. I te grupe funkcioniraju na način da se članovi međusobno pomažu, potiču, podržavaju i na kraju – uspostave i prijateljstvo, ako ne i nešto više. Članovi su zaštitnički nastrojeni jedni prema drugima, kao i prema predmetu obožavanja, a na percipiranu povredu bilo člana grupe ili predmeta obožavanja – reagiraju agresijom. Stanovi se danas sami nazivaju tako, na neki način ponosni na svoju zaluđenost slavnom osobom, smatrajući se boljima od prosječnog obožavatelja (ipak živimo u kompetitivnom svijetu).
Brojni su primjeri stanova koji su pratili, slali uznemirujuć sadržaj, prijetili smrću ili se čak uselili (!) u dom slavnih, no pozabavimo se zadnjim i zapravo direktnim povodom za pisanje ovog teksta – Ariana Grande i njen hit „Thank you, next“ te veza s Peteom Davidsonom. Ako ste pogledali spot za pjesmu „Thank you, next“[iii], vidjet ćete da na samom početku pjesme, Ariana na neki način ismijava svoje obožavatelje (ali nije ih izgubila zbog toga) – otvara sa srednjoškolkom koja je Twitteru pročitala da je Ariana trudna pa je i ona zatrudnila, srednjoškolac koji smatra da mu je Ariana osobno rekla koja mu frizura dobro stoji i imitatorica Ariane koja si je nanijela tjelesnu ozljedu. Pjesma je puštena u javnost u vrijeme njenog vrlo javnog prekida s Peteom, kojeg su maltretirali tijekom cijele njihove veze, što je dodatno uključilo njene obožavatelje. Sve je kulminiralo sredinom prosinca prošle godine kada je Davidson na Twitteru objavio oproštajno pismo i najavio suicid. Nije počinio suicid, na svu sreću, ali to se ne može zahvaliti Arianinim stanovima – oni su mu odmah po objavi počeli slati uznemirujuće poruke usmjerene ka tome da bi si doista trebao oduzeti život. Dobio je tisuće i tisuće takvih poruka i komentara. Prije desetak godina, znanstveni radovi su vidjeli Twitter kao siguran način komunikacije slavnih sa svojim fanovima – nisu očekivali ovakvu situaciju.
Što to ima u ljudima ružno?
Kako je moguće da netko tako postupi, otvoreno i udruženo gura osobu ka suicidu jer je ta osoba povrijedila njihovu omiljenu zvijezdu?
Odgovor je slojevit. Krenimo od objašnjenja pojmova – parasocijalna interakcija, parasocijalni odnosi i parasocijalna privrženost.
Davne 1956. godine Horton i Wohl su prvi put raspravljali o pojmovima parasocijalne interakcije i odnosa, kao vrste komunikacije i odnosa koji nije recipročan – odnosno, jedna strana (slavna osoba) je višeg statusa, određuje količinu i vrstu informacija koju pruža i može okončati odnos i komunikaciju kada želi. Iz tih pojmova je proizašao pojam parasocijalne privrženosti – vrste privrženosti koju osoba osjeća prema slavnoj osobi ili fiktivnom liku, s kojom nema stvaran odnos. Istraživanja su pokazala da osobe koje inače imaju određenu vrstu anksioznog, odnosno nesigurnog stila privrženosti (gdje su uvijek u strahu da će njihov objekt privrženosti otići ili im uskratiti bliskost) imaju veću vjerojatnost da će razviti parasocijalnu privrženost prema slavnoj osobi. Osobe koje razvijaju romantičnu privrženost prema svom objektu obožavanja (što možemo čuti i u Eminemovom Stanu – „My girlfriend’s jealous ’cause I talk about you 24/7, But she don’t know you like I know you Slim, no one does(…)P.S. we should be together too“), najčešće nemaju osobu prema kojoj osjećaju romantičnu privrženost u punom obliku u svojoj okolini, nego se sav kapacitet za to usmjeri prema slavnoj osobi i na taj način ispunjavaju jednu od najosnovnijih potreba svakog od nas – za ljubavlju, razumijevanjem, bliskošću. Svaka situacija u kojoj se takav odnos poremeti ili ugrozi može dovesti do uznemirenosti obožavatelja. Osim romantične privrženosti, ulogu igraju i infantilna privrženost (gdje slavna osoba ispunjava neke bitne i neispunjene potrebe u životu obožavatelja – npr.nema rizika da će ga slavna osoba povrijediti, smanjuje osjećaj depresije i izoliranosti), identifikacija (obožavatelj želi biti kao zvijezda) i gledanje slavne osobe kao heroja.
Bitan aspekt je i činjenica da su današnji obožavatelji – adolescenti i osobe mlađe odrasle dobi – rođeni oko 2000.godine i odrastali su uronjeni u društvene mreže te su u svojim formativnim godinama započeli sa stvaranjem parasocijalnih odnosa. Takvo okružje povećava vjerojatnost da će parasocijalni odnosi rezultirati stvaranjem parasocijalne privrženosti kod većeg broja osoba nego što je bilo prisutno u ranijim generacijama, a time i dovesti do nepoželjnog ponašanja. Neće svaka parasocijalna interakcija odvesti prema parasocijalnoj privrženosti – ali one koje odvedu imaju potencijal da osobu odvedu iz fana u stana.
Društvene mreže parasocijalnu interakciju i odnos pomiču i stvaraju iluziju stvarnog odnosa više nego ikad prije čime pojačavaju emocionalnu angažiranost i privrženost obožavatelja.
Pripadnost grupi s idolom na vrhu stvara osjećaj usmjerenosti i povezanosti, obožavatelji se identificiraju i kao članovi iste obitelj. Dok bi ranije ponašanje vezano za obožavanje bilo ispoljavano samo prilikom koncerata, projekcija filmova, specifičnih događaja – sadašnje stanje omogućuje da je osoba svakodnevno, u svakom trenutku u „vezi“ sa svojim predmetom obožavanja – slavni na društvenim mrežama objavljuju po nekoliko objava dnevno, iz profesionalnog, ali i privatnog života. Obožavatelji/stanovi su perpetualno uronjeni u život slavnih i imaju osjećaj neposrednosti kontakta. Gubitak distanciranosti uzrokuje veću emocionalnu angažiranost, a grupa kontinuirano sama sebi pojačava tu istu angažiranost. U takvoj situaciji, kako je već gore spomenuto – bilo kakvo ugrožavanje odnosa u kojem su zadovoljene osnovne potrebe obožavatelja može rezultirati agresivnim ponašanjem prema onome što ugrožava taj odnos. Također, svi smo zaštitnički nastrojeni prema osobama koje su nam bliske (roditelji, braća i sestre, najbolji prijatelji) i možemo reagirati i agresivno prema osobi koja na neki način povrijedi nama blisku osobu. Zamislite stereotipnu situaciju u kojoj stariji brat fizički nasrće na zlostavljača mlađe sestre – na isti način reagiraju obožavatelji prema onome tko na neki način povrijedi osobu koju obožavaju.
I na kraju dolazimo do pitanja anonimnosti. Lako je, u jednu ruku, biti trol, fan ili superfan kada si jedan od tisuću koji to piše, kada si pod pseudonimom i kada si siguran iza tipkovnice, u fotelji vlastitog doma. Društvene mreže nam istovremeno pružaju i neposrednost i distanciranost u kontaktu s drugima na internetu. Tako da ono što možda nikad ne bi izgovorili u stvarnoj, životnoj situaciji, možemo izgovoriti u pisanom komentaru, ne osjećamo da je naš komentar doista tako bitan, a izbacili smo sav bijes iz sebe (zamislite Facebook kad veliku spužvastu lutku koju udaramo jer smo ljuti na šefa).
Da zaokružimo, kultura fanova, ili obožavatelja, je danas poprimila ogromne razmjere, upravlja glazbenom i filmskom industrijom i obožavatelji, posebno stanovi, nekoga mogu uništiti ili stvoriti preko noći. Ta se kultura hrani od strane industrije jer donosi profit i ima dobre strane u vidu smanjenja izolacije i jačanja povezanosti te normalizacije određenih osobina, preferencija ili ponašanja. Ipak, negativnosti su prisutne i karakteristične za današnji svijet obilježen društvenim mrežama, stalnom umreženošću i mogućnošću komunikacije – i mogu izvući ono najgore u nama. No, to je neizbježno. Što možemo učiniti, kao obožavatelji i kao psiholozi, stručnjaci ili roditelji budućih obožavatelja i možda stanova?
Bitno je osvještavati da samo zato što je nešto na Internetu, ne znači da je javno dobro, a zasigurno ne znači da nam može služiti kao vreća za udaranje jer se iza profila i komentara kriju stvarne osobe. Možemo si stvoriti pravilo da ako nešto ne bismo rekli nekome neposredno, dok zajedno ispijamo kavu, to isto ne bismo toj osobi niti trebali napisati. Također, bitno je zapitati se zašto se netko do te mjere identificira sa slavnom osobom – postoji li neka poteškoća u uspostavljanju i održavanju socijalnih kontakta, poteškoća na planu identiteta, samopouzdanja i samopoštovanja? Govorimo li o posrednom življenju, proživljavanju tuđih života kao svojih, dok naš prolazi pored nas? Što možemo učiniti da nekome poboljšamo njihovu stvarnu, životnu okolinu pa da ne treba fanatično bježati u grupu obožavatelja i stvarati parasocijalne odnose? Parasocijalni odnosi mogu biti dio normalnog odrastanja, a kao roditelji ili stručnjaci trebamo obratiti pozornost na simptome koji ukazuju da situacija izlazi iz tog okvira.
I naravno, ne zaboraviti da slavni doista jesu stvarne osobe – izloženi stalnom povećalu javnosti zbog čega borba s njihovim problemima može biti još teža. I oni mogu patiti od nekog od psihičkih poremećaja, a jedan stan ih doista može gurnuti preko ruba. Za kraj, poslušajte Piece of me Britney Spears[iv], nastao nakon njenog vrlo javnog psihičkog sloma i razmislite – koliko dijelova javnost doista može otrgnuti slavnima?
[i] http://www.bbc.co.uk/newsbeat/article/40129462/stan-an-eminem-song-from-2000-is-now-in-the-oxford-english-dictionary
[ii] Više o Fiji Water Girl: https://www.elle.com/culture/movies-tv/a25770277/best-fiji-water-girl-memes-golden-globes-2019/
[iii] Ariana Grande – Thank you, next: https://www.youtube.com/watch?v=gl1aHhXnN1k
[iv] Britney Spears – Piece of me: https://www.youtube.com/watch?v=u4FF6MpcsRw
Literatura:
E. Aronson, T. D. Wilson, & R. M. Akert (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: Mate
Givens-Carroll, D., Narro, A. J., & Slade, A. (2015). Television, Social Media, and Fan Culture. Lanham: Lexington Books.
Hills, M. (2002). Fan Cultures. London: Routledge.
Larsen, K., & Zuberis, L. (2012). Fan Culture : Theory/Practice. Newcastle upon Tyne: Cambridge Scholars Publishing.
Roberts, K. A. (2007). Relationship attachment and the behaviour of fans towards celebrities. Applied psychology in criminal justice, 3(1), 54-74.
Stever, G. S. (2009). Parasocial and social interaction with celebrities: Classification of media fans. Journal of Media Psychology, 14(3), 1-39.
Stever, G. S. (2013). Mediated vs. parasocial relationships: An attachment perspective. Journal of Media Psychology, 17(3), 1-31.
Stever, G. S., & Lawson, K. (2013). Twitter as a way for celebrities to communicate with fans: Implications for the study of parasocial interaction. North American journal of psychology, 15(2).