ULOGA PSIHOLOGIJE U ZAŠTITI I PROMOCIJI LJUDSKIH PRAVA

ZA ZPD PISALA IVA ŽEGURA

Ljudska prava su temeljna prava koja štite osnovne ljudske slobode i dostojanstvo svih osoba, bez obzira na njihovu nacionalnost, spol, rod, etničku pripadnost, religiju, jezik i ostale društvene statuse. Ona objedinjuju građanska i politička prava, ekonomska, socijalna i kulturalna prava kao što je npr. pravo na zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. Ljudska su prava nedjeljiva, međuovisna, univerzalna i neotuđiva na način da ih se ne može poreći te su dodijeljena individuama jedanko kao i skupinama. Upravo zato mnoge psihološke organizacije i strukovna društva eksplicitno navode ljudska prava kao temelj svoga profesionalnog rada.

Psiholozi su, kako na individualnoj razini tako i kroz rad svojih organizacija, dali značajan doprinos širenju ideja o međunarodnoj zaštiti ljudskih prava kao uporišnoj točci svog rada (McFarland, 2015). Ističe se rad Williama Jamesa (James, 1906) koji je pisao o ratu i miru ili pak Evelyn Hooker (Masters, Johnson i Kolodny, 2007) čija su istraživanja imala glavnu ulogu u uklanjanju stigme i patologiziranja LGBT osoba. Carolyn Payton, psihologinja afro-američkog podrijetla, postala je direktoricom Mirovnih snaga SAD-a te je smatrala da psihologiji i psiholozima pripada primarna uloga u razumijevanju i suočavanju s problemima društvene neravnopravnosti, pravima žena i pravima manjina kao i u razvoju veće međunarodne suradnje u promicanju i postavljanju standarda ljudskih prava (Payton, 1984). Psihologija je odigrala važnu ulogu u promociji i širenju svijesti o Općoj povelji o ljudskim pravima (1948) i Konvenciji o pravima djeteta (APA 1989; APA, 2001). Američko udruženje psihologa (APA), kao najveća i najorganiziranija profesionalna organizacija, poduprla je i brojne druge međunarodne rezolucije koje se tiču ljudskih prava poput podrške političkim disidentima (APA, 1972), Amandman o jednakim pravima (APA, 1975a) i humanom tretmanu zatvorenika (APA, 1975b). APA je pozvala i na okončanje tjelesnog kažnjavanja (APA 1975c), na prekid diskriminacije homoseksualnih osoba (APA, 1975d) te okončanje torture (APA, 1986; APA, 2006; APA, 2008). Spomenuto udruženje (2010) se usmjerava na ljudska prava izjavom da je „psihologija kao disciplina zajedno s akademskim i profesionalnim aktivnostima psihologa relevantna za osiguravanje i održavanje ljudskih prava“, a njezin primjer slijede i druge strukovne organizacije poput Društva psihologa Australije (2007) i Britanskog psihološkog društva (2009). Isti trend nalazimo i u Hrvatskoj (HPK, 2004). Na razini saveza psihologijskih organizacija u Europi, ističe se uloga EFPA-e i njezinog Odbora za ljudska prava i psihologiju koja naglašava: „Uzevši u obzir aktualne prijetnje ljudskim pravima u svijetu, EFPA treba mnogo snažnije artikulirati ulogu psihologa i razviti zakone kako bi suzbila kršenje ljudskih prava. Ljudska prava od presudne su važnosti za sve na svijetu, uključujući i psihologe. EFPA, poput ostalih profesionalnih organizacija učinit će sve što je u dosegu njezinih kapaciteta kako bi povećala svjesnost o ljudskim pravima i (rizicima) kršenja ljudskih prava, prevenirala kršenja ljudskih prava i nadišla učinke kršenja ljudskih prava“ (EFPA, 2015).

Edukacija o ljudskim pravima može stvoriti i održati društvenu klimu unutar koje se prava svih osoba podupiru i poštuju. Međutim, manjak podrške od strane organizacija koje reguliraju profesiju i izostanak državne potpore za sustavno uključivanje edukacije o ljudskim pravima na svim obrazovnim razinama, u praksi i znanosti ostavlja prostor za kršenje ljudskih prava (Mihir, 2009). S druge strane, nastali jaz može se nadomjestiti individualnim zalaganjem svakog psihologa i psihologinje te povezivanjem s međunarodnim profesionalnim organizacijama kako bi se ukazalo na potrebu preuzimanja odgovornosti zakonodavstva i profesionalnih organizacija da omoguće provođenje sustavne edukacije o ljudskm pravima (Mihir & Schmitz, 2007). Preporučena su i osobito važna daljnja istraživanja u području poštivanja, promocije i zaštite ljudskih prava i društvene pravednosti kako među stručnjacima, tako i u općoj populaciji. Od posebne je važnosti dijeljenje rezultata znanstvenih istraživanja te uvida i primjera dobre prakse u kontekstu edukacije psihologa, ali i sa zakonodavcima i nevladinim organizacijama koje zagovaraju ljudska prava, a kako bi se ostvarili bolji standardi implementacije i poštivanja ljudskih prava.

Nekoliko je smjerova i tema koje se nameću kada promišljamo promociju i zaštitu ljudskih prava u okviru psihologije u Hrvatskoj. Značajnu temu predstavlja pitanje promocije poštivanja ljudskih prava u znanstveno-istraživačkom radu i svakodnevnoj praksi psihologa i psihologinja, kao i istraživanje i razumijevanje aktualne razine poštivanja ljudskih prava u društvu, ponajviše onih koja se tiču marginaliziranih i ranjivih društvenih skupina, ispitivanje stavova o istima kao i faktora koji dobrinose njihovoj zaštiti i narušavanju. U navedenom segmentu izrazito je važna zaštita znanstvenih spoznaja i etičkih principa psihologije kao struke u odnosu na ostale profesije i unutar društva. Čini se da postoji otvoren i nedovoljno iskorišten prostor za promoviranje doprinosa psihologije i psihologa u promociji i zaštiti ljudsih prava, ali i uključivanje psihologijskih spoznaja u razvoj zakona, posebno onih koji su usko povezani s ljudskim pravima.

Psihologija kao znanost i psiholozi brinu o ljudskim pravima te uviđaju važnost potrebe širenja saznanja o vodećoj ulozi koju ima struka kada su u pitanju ljudska prava u svijetu. Znanstvena istraživanja, kritičko razmišljanje, etička načela i ljudska prava čine osnovu i komplementarne elemente profesionalnoj i znanstvenoj izobrazbi psihologa kada bismo imali ostvarene idealne okolnosti.

Zagrebačko psihološko društvo strukovno je  udruženje koje prepoznaje važnost i značaj širenja znanja koje daje psihologija kao znanost, posebice vezanih uz posljedice kršenja ljudskih prava na  pojedince pa onda samim time i na društveni kontekst. Sljedeći humanistička načela, prvenstveno poštivanje osobnog dostojanstva svih ljudi, slobodu donošenja vlastitih izbora i puni razvoj ljudske osobnosti, želimo i nastojimo biti aktivni u promicanju ljudskih prava. Smatramo da doprinos iz pozicije struke, ne samo psihološke već i brojnih drugih, multidisciplinarno, daje značajan vjetar u leđa općem dobru i borbi za ljudska prava.

I na kraju, davne 1984. Carolyn Payton je napisala: “Tko su ti koji trebaju učiniti teške stvari? Oni koji mogu. I tko su oni koji moraju učiniti nemoguće stvari? Oni kojima je stalo.” (Payton R. C. 1984, pg.391). S obzirom na aktualna zbivanja u Hrvatskoj od donošenja zakonskih regulativa do migrantske krize u kojima se sustavno zanemaruje pitanje ljudskih prava, dobrobiti svih građana i građanki te konzultiranje struke, kao psihologinje nalazimo se, sasvim sigurno, u obje ove skupine.

LITERATURA:

American Psychological Association (1972). Political dissent. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975a). Equal Rights Amendment. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975b). Psychological treatment in prison settings. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975c). Corporal punishment. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975d). Discrimination against homosexuals. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (2001). APA resolution on UN Convention on the Rights of the Child and the convention’s optional protocols. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1986). Opposition to torture. Preuzeto shttp://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (2006). Resolution against torture and other cruel, inhuman, and degrading treatment or punishment. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (2008). Reaffirmation of the American Psychological Association position against torture and other cruel, inhuman, or degrading treatment or punishment and its application to individuals defined in the United States Code as ‘enemy combatants’ (amended 2007 position). Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (2010). Ethical principles of psychologists and code of conduct. Preuzeto s http://www.apa.org/ethics/code/index.aspx

American Psychological Association (1972). Political dissent. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975a). Equal Rights Amendment. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975b). Psychological treatment in prison settings. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975c). Corporal punishment. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

American Psychological Association (1975d). Discrimination against homosexuals. Preuzeto s http://www.apa.org/about/policy/

Australian Psychological Society (2007). Code of ethics. Preuzeto s http://www.psychology.org.au/about/ethics/

British Psychological Society (2009). Code of ethics and conduct. Preuzeto s http://www.bps.org.uk/whatwe-do/ethics-standards/ethics-standards

EFPA (2015). Psychology matters in human rights- human rights matter in psychology. EFPA policy and axtion in the area of human rights and psychology. Task Force Human Rights. Doc 14.3.13 Annexe to TF Human Rights_Psychology mstters in Human rights GA, May, 2015. Preuzeto s www.efpa.eu/download/fe2edd1e246ade4d8d03374fe75511cb

Hrvatska psihološka komora- HPK (2004). Kodeks etike psihološke djelatnosti. Zagreb: Hrvatska psihološka komora.

James, W. (1906). The moral equivalence of war. Preuzeto s http://www.uky.edu/~eushe2/Pajares/moral.html

Masters, W. H., Johnson, V. E. & Kolodny, R. C. (2006). Ljudska seksualnost. Jastrebarsko: Naklada Slap.

McFarland, S. (2015). Culture, individual differences, and support for human rights: A general review. Peace and Conflict: Journal of Peace Psychology, 21(1), 10-27. http://dx.doi.org/10.1037/pac0000083

Mihr, A. (2009). Global human rights awareness, education and democratization. Journal of Human Rights, 8, 177–89.

Mihr, A. & Schmitz, H. P. (2007). Human rights education and transnational activism. Human Rights Quarterly, 29, 973–93.

Payton, C. R. (1984). Who must do the hard things? American Psychologist, 39, 391-397. http://dx.doi.org/10.1037%2F0003-066X.39.4.391

United Nations. (1948). Universal Declaration of Human Rights. Preuzeto s http://www.un.org/en/universal-declaration-human-rights/