ZA ZPD PISALA TIA TOMIŠA
Kako hranu zovemo i poslužujemo može utjecati na to koliko jedemo
Kada razmišljamo o pravilnoj prehrani najčešće razmatramo nutritivnu vrijednost hrane: koliko neko jelo ima kalorija, sadrži li velike količine masti ili ugljikohidrata, osigurava li nam dovoljno vitamina i minerala i dr. Naglasak stavljamo na sadržaj obroka, a zanemarujemo okolnosti u kojima taj obrok jedemo: radi li se o ručku ili smo samo nešto gricnuli da izdržimo do večere, jedemo li za stolom ili s nogu, jesmo li koncentrirani na jelo ili jedemo usput dok radimo nešto drugo…
U istraživanju koje su proveli Jane Ogden i suradnici na Sveučilištu u Surreyju sudjelovalo je 80 žena. Svima im je servirana jednaka porcija tjestenine, no polovici sudionica tjestenina je predstavljena kao obrok, a drugoj polovici kao međuobrok (eng. snack). Također, dijelu sudionica tjestenina je poslužena kao obrok (jele su sjedeći za stolom, iz keramičkog tanjura, metalnim priborom za jelo), a dijelu kao međuobrok (jele su stojeći, iz jednokratne plastične zdjelice, jednokratnim priborom). Dakle, nasumce su podijeljene u 4 skupine po 20 sudionica: tjestenina nazvana obrokom i poslužena kao obrok, tjestenina nazvana međuobrokom i poslužena kao obrok, tjestenina nazvana obrokom i poslužena kao međuobrok te tjestenina nazvana međuobrokom i poslužena kao međuobrok.
Sudionice su ostavljene same da pojedu svoj obrok odnosno međuobrok, a nakon 10 minuta odvedene su u drugu prostoriju gdje su sudjelovale u testu kušanja. Servirane su im dvije vrste slatkiša i dvije vrste slanih grickalica te su zamoljene da ocijene slatkoću, slanoću i ukusnost pojedine vrste hrane. Rečeno im je da hrane ima mnogo i da slobodno kušaju koliko god žele. Cilj testa kušanja bio je potaknuti sudionice da jedu i nakon što su sudionice zadatak odradile izmjereno je koliko su pojele.
Nakon kontroliranja za indeks tjelesne mase (BMI) sudionica, kalorijsku vrijednost hrane koju su sudionice pojele prije istraživanja, vrijeme koje je prošlo od njihovog zadnjeg obroka i restrikcije u prehrani, rezultati su pokazali da su one sudionice kojima je tjestenina nazvana međuobrokom u testu kušanja pojele značajno više od onih čija je tjestenina nazvana obrokom. Također, one sudionice kojima je tjestenina servirana kao međuobrok pojele su više od onih kojima je servirana kao obrok. Najviše su pojele sudionice kojima je porcija tjestenina nazvana međuobrokom i servirana kao međuobrok: pojele su 50% veću količinu ukupne hrane i čak 100% više čokoladnih bombona.
Ovo istraživanje ukazuje da je osim kemijskog sastava hrane važno kako jelo nazivamo i serviramo. Kemijski sastav i kalorijska vrijednost tjestenine ostali su isti, no kontekst se promijenio. Kada hranu nazovemo “međuobrokom” skloni smo je smatrati manje zasitnom, manje smo usredotočeni na jelo, vjerojatnije je da ćemo zaboraviti što smo i koliko pojeli što sve može dovesti do toga da u idućem obroku pojedemo više objašnjavaju autori. A uz sve brži životni tempo, brojne poslovne i obiteljske obaveze te gotovu hranu dostupnu na svakom koraku, često obroke jedemo kao međuobroke: u hodu, dok vozimo, za radnim stolom i pritom nismo svjesni koliko jedemo.
I nalazi drugih istraživanja upućuju da sastav obroka i osjećaj gladi nisu jedini čimbenici koji određuju koliko ćemo pojesti. Kada jedemo usput, dok gledamo televiziju, igramo igrice ili se vozimo na posao, pojest ćemo više nego kada smo koncentrirani samo na jelo. I ne samo to, pojest ćemo više i u idućem obroku. Kada je hrana označena kao “zdrava” ili samo njen naziv sugerira da je zdravija (npr. ima “voćno” u nazivu) jedemo više nego kada istu tu hranu nazovemo “nezdravim” imenima.
Želimo li spriječiti prejedanje, uz obraćanje pozornosti na veličinu porcija i kvalitetu hrane, možemo si pomoći i tako da hranu koju jedemo nazovemo i smatramo obrokom bez obzira što piše na pakiranju i napravimo mjesta i vremena u svojim zgusnutim rasporedima da obrok serviramo, sjednemo za stol i pojedemo.
Opisano istraživanje:
Ogden, J., Wood C., Payne E., Fouracre H., Lammyman F. (2018). ‘Snack’ vs. ‘meal’: The impact of label and place on food intake. Appetite, 120, 666-672
Još istraživanja o psihološkim utjecajima na konzumaciju hrane:
Bellisle, F., Dalix A. (2001). Cognitive restraint can be offset by distraction, leading to meal intake in women. American Journal of Clinical Nutrition, 74, 197-200
Bellissimo, N., Pencharz, P.B., Thomas, S.G., Anderson G.H. (2007). Effect of television viewing at mealtime on food intake after a glucose preload in boys. Pediatric Research, 61 (6), 745-749
Chaput, J.P., Visby, T., Nyby, S., Klingenberg, L., Gregersen, N.T., Tremblay, A. (2011). Video game playing increases food intake in adolescents: A randomized crossover study. The American Journal of Clinical Nutrition, 93 (6), 1196-1203
Faulkner, G. P., Pourshahidi, L. K., Wallace, J. M., Kerr, M. A., Mccaffrey, T. A., & Livingstone, M. B. (2013). Perceived ‘healthiness’ of foods can influence consumers’ estimations of energy density and appropriate portion size. International Journal of Obesity, 38(1), 106-112.
Higgs, S., & Woodward, M. (2009). Television watching during lunch increases afternoon snack intake of young women. Appetite, 52(1), 39-43.
Irmak, C., Vallen, B., & Robinson, S. R. (2011). The Impact of Product Name on Dieters’ and Nondieters’ Food Evaluations and Consumption. Journal of Consumer Research, 38(2), 390-405.
Ogden, J., Coop, N., Cousins, C., Crump, R., Field, L., Hughes, S., & Woodger, N. (2013). Distraction, the desire to eat and food intake. Towards an expanded model of mindless eating. Appetite, 62, 119-126.
Ogden, J., Oikonomou, E., & Alemany, G. (2016). Distraction, restrained eating and disinhibition: An experimental study of food intake and the impact of ‘eating on the go’. Journal of Health Psychology, 22(1), 39-50.
Provencher, V., Polivy, J., & Herman, C. P. (2009). Perceived healthiness of food. If its healthy, you can eat more! Appetite, 52(2), 340-344.
Temple, J. L., Giacomelli, A. M., Kent, K. M., Roemmich, J. N., & Epstein, L. H. (2007). Television watching increases motivated responding for food and energy intake in children. The American Journal of Clinical Nutrition, 85(2), 355-361.