Osnovna atribucijska pogreška

Za ZPD pisala Tia Tomiša

Osnovna atribucijska pogreška je sklonost da kad razmišljamo o uzrocima tuđeg ponašanja precijenimo važnost osobnih karakteristika, a podcijenimo utjecaj konteksta i situacije. Drugim riječima, skloni smo zaključiti da ljudi nešto rade jer su oni „ovakvi“ ili „onakvi“, a ne jer je situacija u kojoj se nalaze „ovakva“ ili „onakva“. Na primjer, kad mi netko oduzme prednost u prometu prije ću pomisliti da je ta osoba neobzirna i loš vozač, nego da juri nekoga dovesti na aerodrom na vrijeme ili pak da se okrenula umiriti dijete na stražnjem sjedištu pa me nije na vrijeme vidjela.

Termin je 1977. godine skovao Lee Ross (Gilbert i Malone, 1995), a fenomen je u istraživanjima demonstriran i ranije. U svom klasičnom istraživanju Jones i Harris (1967) dali su studentima da čitaju eseje „za“ ili „protiv“ Castrove vlasti na Kubi koje je navodno napisao drugi student te su ih tražili da procijene kakav je pravi stav autora prema Castru. Dijelu studenata rekli su da je autor sam odabrao poziciju koju će zastupati te su oni logično zaključili da je stav autora pozitivan ako je pisao „za“, odnosno negativan ako je pisao „protiv“. Drugom dijelu studenata je pak rečeno da autor nije mogao birati poziciju, već mu je ona unaprijed zadana. Iznenađujuće, studenti su i u ovoj situaciji o stavu autora zaključili na temelju onoga što je pisao, iako su znali da nije mogao izabrati koje će stajalište zauzeti. Dakle, zanemarili su situaciju u kojoj se autor nalazi i njegovo ponašanje (pisanje eseja „za“ ili „protiv“) pripisali njegovim unutarnjim karakteristikama (osjećajima i vjerovanjima o Castru).

Naravno, postoje situacije kada su naše pretpostavke o uzrocima tuđeg ponašanja točne, ali osnovna atribucijska pogreška nam govori da smo skloniji ponašanje objasniti njegovim osobinama i zanemariti okolnosti. Stoga ne škodi, kada nas nečije ponašanje iznenadi, osim „Kakva je to osoba?“ zapitati se i „Kakva je to situacija?“.

Gilbert, D.T. & Malone, P.S. (1995). The Correspondence Bias. Psychological Bulletin, 117(1), 21-38.

Jones, E.E. & Harris, V.A. (1967). The attribution of attitudes. Journal of Experimental Social Psychology, 3(1), 1-24.