Želimo usmjeriti pažnju javnosti na Izjavu (http://bit.ly/UNmorales) Felipea Gonzales Moralesa, posebnog UN-ovog izvjestitelja o ljudskim pravima migranata i ujedno apelirati na institucije RH (prvenstveno Vlada Republike Hrvatske i Ministarstvo unutarnjih poslova) da osiguraju humano tretiranje svakog pojedinog čovjeka koji ulazi u našu zemlju ili iz nje biva prisiljenim izaći. Ne komentiranjem ovog problema u javnosti državne institucije šalju jasnu poruku da on nije važan, što je u proturječju načelima solidarnosti, humanizma i zaštite ljudskih prava koje se provlače kao neke od osnovnih vrijednosti u međunarodnim dokumentima koje je naša zemlja potpisala, a državne institucije su ih se dužne pridržavati i provoditi ih.
Psihologija nas jasno podučava u tome da kršenje ljudskih prava ima dugoročne posljedice, ne samo za žrtve, kroz retraumatizaciju i dodatne gubitke, već i za cijele, etiketirane, skupine ljudi kroz poniženje i dehumanizaciju. Današnja znanost naime, poznaje učinke višestrukih traumatskih događaja koji dovode do potencijalnih negativnih biopsihosocijalnih učinaka tijekom cijelog života, a ne samo neposredno nakon teških događaja. Također poznaje i međugeneracijsku traumu odnosno kumulativni psihološki prijenos traumatskih iskustava koji je često rezultat grupnog iskustva.
Psihologija nas podučava i o tome da ljudi vraćaju ono što dobivaju pa ako ih se tretira kao nevrijedne, nevidljive i opasne to nije nešto što donosi štetu samo njima već potencijalno i zajednici u kojoj se nalaze.
Upravo zbog svega ovoga, neophodno je u svim potencijalno traumatskim situacijama postupati osjetljivo i s razumijevanjem širokog utjecaja traumatskih iskustava te adekvatno odgovarati na potrebe ljudi integrirajući sva ova znanja u postupke, procedure i javne politike. U ovoj zemlji mnogi su psiholozi na žalost „kalili zanat“ upravo u ratnim uvjetima pa ako je potrebno pružiti dodatnu edukaciju, podršku i stručnu pomoć ljudima koji se nalaze na terenu (policajci, volonteri, sami korisnici, medicinsko osoblje, školski djelatnici) postoje mnogi koji to mogu.
I na kraju, poznato je da su se stručnjaci mentalnog zdravlja zapadnog svijeta već davno naučili korist za mentalno zdravlje pojedinaca i društva, preračunavati u brojke preciznije, novčane iznose. Pa se tako, na pitanje „Zašto bi se mene ticali azilanti?“ može odgovoriti objašnjavajući kako nam, ako se na vrijeme i adekvatno bavimo ljudima koji su u muci, to značajno smanjuje financijske troškove s kojima se kao društvo sasvim sigurno suočavamo nekada kasnije. No, prije nego što postanemo svjesni financijskih troškova ovaj čas i opetovano, pozivamo na humanost i solidarnost.
Vaš ZPD
APEL
