ZA ZPD PISALA SANDRA TOLIĆ
Zamislite scenarij u kojem iz daljine promatrate privlačnog muškarca ili ženu i ubrzo počinjete razvijati fantaziju o vezi pa i braku s tom osobom, dječici koja trče po dvorištu dok ih vi ponosno gledate zagrljeni na ljuljački, uvjereni da je on savršen partner/partnerica i roditelj vašoj djeci.
Gledate snimku jednog od političara kako nastupa samouvjereno, jasno i elokventno govori o određenoj temi i razmišljate o tome kako je pošten, dobar i apsolutno u pravu. Slušate osobu koja bogobojazno govori o svojoj vjeri, redovito ide na religijska okupljanja i u glavi stvorite ideju kako zasigurno ima dobre namjere. Vidjeli ste profesore koji učeniku uzornog vladanja pripisuju karakteristike pametnog, vrijednog i zainteresiranog djeteta. Neki vaši poznanici na društvenim mrežama imaju velik broj sljedbenika ili lajkova fotografija pa ste pomislili kako su duhoviti, inteligentni, popularni i uspješni. Možda ste se našli u nekim od navedenih scenarija, a možda ste i sami bili glavni akter nekih od njih. Ništa neobično. Navedeni scenariji čak imaju i zajednički naziv, a to je “halo” efekt.
Psiholog Edward L. Thorndike je u svom članku iz 1920. godine pod nazivom “The constant error in psychological ratings” (Konstantna pogreška u psihološkom procjenjivanju) osmislio ime pojma i tako se prvi počeo baviti “halo efektom”. Naziv dolazi od engleske riječi “halo” što znači aureola. “Halo” efekt predstavlja tendenciju da različite osobine neke osobe procjenjujemo u skladu s općim stavom koji imamo prema toj osobi ili u skladu s ocjenom jedne od karakteristika te osobe.
Nisbett i Wilson (1977) su proveli istraživanje u kojem su snimili dva različita intervjua s istom osobom, profesorom koji je govorio engleski jezik s europskim naglaskom. U jednom intervjuu profesor je djelovao pristupačno i prijateljski, a u drugom hladno i distancirano. Sudionici istraživanja koji su vidjeli snimku profesora koji je djelovao prijateljski nastrojenim, ocijenili su njegov izgled, manire i naglasak privlačnim, dok su oni koji su vidjeli snimku profesora koji je u nastupu djelovao hladan i distanciran ocijenili te karakteristike kao iritantne i odbojne. Ovi rezultati pokazuju da opća procjena osobe može utjecati na procjenu određenih karakteristika te osobe, čak i kada postoje dovoljne informacije kako bi se omogućile neovisne procjene. Nadalje, ispitanici nisu bili ni svjesni utjecaja općih procjena na ocjene karakteristika.
“Halo” efekt je pojava koja se događa redovito u kontaktu s drugim osobama, uobičajena je i često nesvjesna. Srećom, dobra vijest je da istraživanja pokazuju kako se ovaj efekt u značajnoj mjeri smanjuje kada smo ga svjesni zbog čega ne bi bilo na odmet osvijestiti ovaj efekt i razmisliti o svemu što čujemo, od koga to čujemo i dublje promisliti o odnosima s drugim ljudima i procesima važnima za nas same.
Literatura:
- Cherry, K. (2018). What Is the Halo Effect?. URL: http://psychology.about.com/od/socialpsychology/f/halo-effect.htm
- Nisbett, R. E. i Wilson T. D. (1977). The Halo Effect: Evidence for Unconscious Alteration of Judgments. Journal of Personality and Social Psychology, 35, 4, 250-256.