ZA ZPD PISALA JASENKA PREGRAD
Razlika između znanosti i uvjerenja
Znanost ima svoje propisane prakse – opažanje i eksperiment, stvaranje neutralnih hipoteza, njihovo testiranje i propitivanje po vrlo visokim logičkim i statističkim kriterijima. I premda bi svaki znanstvenik volio da su njegova otkrića točna, svaki znanstveni nalaz propituju drugi znanstvenici još dubljim i modificiranim nacrtima istraživanja. Samo ona otkrića koja su potvrđena u većini sljedećih istraživanja smatraju se znanstveno utvrđenim činjenicama. Zato svaki znanstveni članak u uvodu navodi većinu prethodnih istraživanja o pitanju koje razmatra i završava sugestijama o daljnjim istraživanjima kojima bi se taj nalaz mogao provjeriti, proširiti ili pojava bolje razumjeti. S obzirom na narastajuću količinu znanstvenih nalaza i otkrića (znanstvenih članaka), u posljednje vrijeme uvriježile su se i takozvane meta-analize koje sumiraju sva postojeća istraživanja u nekom području ili pitanju kojima se učvršćuju ili opovrgavaju dotadašnja otkrića i definiraju smjerovi i pitanja na koja buduća istraživanja trebaju odgovoriti. Znanost je vrlo striktno i surovo područje ljudskog djelovanja čija je zadaća otkrivanje skrivenih istina (o funkcioniranju ljudi, ljudskih zajednica, neuralnih osnova mentalnog života, subatomskih čestica, ulozi mikroorganizama u razvoju neke bolesti itd.).
Vjerovanja i religije nemaju tu zadaću niti takve striktne procedure.
Znanstvenike ne treba fetišizirati. Znanstvenici ili grupe znanstvenika su ponekad također pod utjecajem vlastitih uvjerenja ili potreba nekih interesnih i političkih skupina. Međutim, kao što je fizičar Richard Feynman rekao, znanstvena zajednica se postavi naglavačke da samoj sebi dokaže da je u krivu, premda bi, naravno, svaki pojedinačni znanstvenik volio da se potvrdi da je u pravu. Dakle, znanost je uspostavila takve uvjete djelovanja unutar svoje zajednice koji dopuštaju da se racionalni argumenti i ideje mogu razvijati i biti testirane i gdje mnogobrojnost znanstvenika osigurava nadilaženje individualnih ograničenja. “Time je ona zaslužila svoja epistemološka odličja i kad su ulozi u društvu veliki (kao kod klimatskih promjena ili vakcinacije) trebali bismo cijeniti taj njen poseban status.” (Bloom, 2015.) Znanost nema stav ni uvjerenje, nego metode kojima prikuplja dokaze kojima potvrđuje ili pobija neke hipoteze. Znanost barata podacima i činjenicama. Zato, kad se neki nalazi i otkrića dovoljno puta potvrde, znanost o njima ne debatira. Politika, interesne skupine, obični ljudi debatiraju. I to u pravilu čine onda kad im znanstvene činjenice ne idu u prilog ili na neki način konfrontiraju njihova prethodna uvjerenja. Znanost zna da postoji rodna neravnopravnost (gdje je vidljiva i čime je posredovana), a crkva i o crkvi ovisne političke zajednice s jedne strane i demokratske i feminističke grupe s druge o tome debatiraju.
Ukupna količina informacija koja dnevno kola svijetom je, zahvaljujući suvremenim tehnologijama, postala nesavladivo velika, pa smo primorani biti selektivni u izboru onih kojima ćemo se posvetiti i izboru dubine ulaženja u njihovu bit. U posljednje vrijeme borimo se i s pokušajem da razlučimo lažne vijesti/informacije od istinitih, a pred godinu dana smo stekli i pojam “alternativnih činjenica” kao poseban spin kojim se opravdava laganje i manipuliranje javnosti. Tako je običan čovjek osuđen na to da izabere kome će vjerovati. I tu nailazi na dvije teškoće. Prva je nevolja da ne razumije znanstveni rječnik (a nema ni vremena ni motiva za udubljivanje), pa ovisi o nekome tko mu sažima i tumači razumljivim i pojednostavljenim rječnikom ono što je znanost utvrdila. A takve interpretacije znanosti već podliježu mogućim iskrivljavanjima i “navlačenjima” na svoju stranu. Druga je da moramo umjeti prepoznati ozbiljnost i vjerodostojnost izvora informacija (o čemu nas pokušava ponešto podučiti medijska pismenost).
Dakle, običan čovjek mora odlučiti kome će vjerovati i tu se znanstvene činjenice nađu na istom terenu kao i sve iskrivljene pseudo-znanstvene činjenice i ostala vjerovanja i uvjerenja. Običan čovjek može reći ‘ja vjerujem znanosti’ ili ‘ja vjerujem susjedu Franji’ (da ne nabrajam ostale autoritete). Pitanje je samo koga običan čovjek proglasi svojim autoritetom. I premda je mudrije vjerovati nekom medicinskom časopisu nego glumici Jenny McCarthy kad je u pitanju vakcinacija, ljudi svejedno biraju kome će vjerovati. Tako, iako su vjerovanja i znanstvene činjenice toliko različite u svojoj biti, u glavama običnih ljudi one se pomiješaju zato što su naučene, shvaćene i enkodirane na sličan način.
Podatak da mnogo ljudi dijeli neko uvjerenje ili da je ono istaknuto i ponovljeno mnogo puta ne utječe na to je li ono činjenično ispravno ili krivo. Uvjerenje da je LGBT roditeljstvo neadekvatno, bez obzira koliko često isticano i prošireno ne može promijeniti znanstvene činjenice potvrđene u velikom broju istraživanja koja to uvjerenje pobijaju i tvrde da nema značajne razlike u mentalnom zdravlju i spolnoj orijentaciji djece koja u njima odrastaju u usporedbi s općom populacijom. Međutim, čestina ponavljanja i proširenost nekog uvjerenja doista utječu na izbore i ponašanja običnih ljudi.
Kako je moguće da znanstvenim činjenicama ne možemo pobiti činjenično kriva uvjerenja?
Osim što znanstvene činjenice (izuzev onih koje su područje naše uže stručnosti) zaprimamo istim kognitivnim procesima kao i uvjerenja, mi svaku činjenicu koja pobija naša uvjerenja doživljavamo kao napad na naš integritet, pa se branimo pokušavajući pronaći argumente kojima ćemo ih pobiti. Kažu da je Mark Twain jednom rekao da je lakše prevariti (zavesti) ljude nego ih uvjeriti da su prevareni. Znanstvene činjenice govore u prilog njegovoj tvrdnji.
Istraživanja su pokazala da su ljudi sposobni razmišljati oslanjajući se na oba izvora informacija, pa tako netko može znati, vjerovati da se razbolio zato što se inficirao nekim mikroorganizmima ili zbog loše prehrane, ali za proces ozdravljenja svejedno može moliti Boga i vjerovati da je ozdravio uz njegovu pomoć. “Jer (religiozna) vjerovanja “objašnjavaju” zašto, dok znanstvena objašnjavaju kako.” (Luhrmann, 2015.)
Još je Festinger opažajući i opisujući ponašanje sljedbenika Dorothy Martin, zvanih Seekers koji su očekivali sudnji dan 21. 12. 1954. godine koji se nije dogodio, pokazao svijetu kako ljudi brane još više i jače svoja uvjerenja jednom kad su se ona pokazala krivima, pogotovo ako su u ta vjerovanja uložili mnogo sebe i svog imetka. Festinger je tu diskrepanciju između činjeničnog i vjerovanja nazvao kognitivnom disonancom. Naknadna istraživanja su način razmišljanja kojim se brane ugrožena uvjerenja i vjerovanja nazvala ‘motiviranim rasuđivanjem’. Ono je kasnije bilo dodatno objašnjeno uvidima iz neuroznanosti koja je ustanovila da je rasuđivanje zapravo prožeto emocijama. Odnosno da čovjek prvo reagira ugodom ili neugodom, a tek potom se javljaju svjesne misli. Razlika je mala – nekoliko milisekundi, ali dovoljno velika da reagiramo puno prije nego što smo svjesni svoje reakcije. Ovaj redoslijed reagiranja ishodi iz našeg nagona za preživljavanjem, jer emocije donose i povećanu energiju kojom možemo napasti ili pobjeći, a rasuđivanje i razmišljanje je mnogo sporiji i složeniji proces kojim ne možemo izravno djelovati na razinu pobuđenosti organizma. I tako nas prva emotivna reakcija može zavesti i usmjeriti naše razmišljanje i rasuđivanje u skladu s procjenom vlastite ugroženosti, a ne sa znanstveno utvrđenim ili realno postojećim činjenicama (sudnji dan se nije dogodio). I taj učinak je tim veći čim se više radi o temama i stvarima koje su nam važne.
Motivirano rasuđivanje sličnije je odvjetničkom dokazivanju i potrebi da pobijedimo u nekom (sudskom) sporu nego znanstvenom rasuđivanju. Može nam se činiti da rasuđujemo, a zapravo racionaliziramo. I naravno, ne možemo tvrditi da ljudi nisu motivirani percipirati svijet realno i točno, niti da nikad ne mijenjaju svoje stavove i mišljenja. Međutim, ljudi osim potrebe da razumiju svijet imaju i raznih drugih potreba, kao što su afirmacija vlastitog identiteta i zaštita vlastitog integriteta, očuvanje vlastitih moralnih sudova i uvjerenja o tome kakav poredak bi trebao vrijediti u svijetu. Te potrebe čine nas visoko otpornima na promjene vjerovanja kad činjenice kažu da bismo ih trebali promijeniti. One bitno utječu i na to koga ćemo proglasiti vlastitim autoritetom za pojedina prijeporna pitanja. Odnosno kojem izvoru informacija i interpretacija ćemo se prikloniti. A njih u današnje vrijeme, kao što smo rekli, ne samo da ima puno previše, nego ih svaki čovjek lako može stvoriti i proširiti putem društvenih mreža, bez mogućnosti drugih da brzo i pouzdano provjere vjerodostojnost i znanstvenu ekspertizu autora. Tako smo dospjeli u prostor u kojem se informacijama može obilato manipulirati na primjer navodeći samo neka istraživanja i prešućujući sva ostala koja su kasnije pobila zaključke prvih ili citirajući jednu rečenicu iz knjige poznatog autora, prešućujući sve ostalo što je autor rekao na tu temu. Tako argumenti izgledaju znanstveno, ali to zapravo nisu, a čitatelju je teško prepoznati da su informacije selektivne s ciljem manipulacije.
Odgovarajući na pitanje koje skupine ljudi lakše i spremnije mijenjaju svoja uvjerenja kad su suočene sa suprotstavljajućim činjenicama, znanstvenici su ustanovili da školovani ljudi teže mijenjaju uvjerenja. Oni posjeduju bolje vještine rasuđivanja i argumentiranja i ulože više truda u motivirano rasuđivanje. Zato kasnije teže odustaju od njega. Manje školovani ljudi se ne bave dokazivanjem, oni jednostavno kažu “u to ne vjerujem” i mirno žive s tim dok im neki njihov još veći autoritet ne kaže da je to istina.
Sljedeći korpus znanstvenih podataka dokazuje kako je “negiranje znanosti prisutno mnogo više među pripadnicima političke desnice, nego ljevice (klimatske promjene, anti-evolucionizam, reproduktivno zdravlje, cijepljenje, biomedicinska pitanja)”. (Mooney, 2011.) To se povezuje s crtama ličnosti kao što su veće prisustvo autoritarnosti i rigidnosti na desnici, odnosno veća tolerancija na višeznačnost na ljevici. Štoviše, kod školovanih desno orijentiranih ljudi ustanovljeno je da konfrontiranje sa suprotnim činjenicama zapravo izaziva suprotan učinak i ne samo da ne mijenja uvjerenja nego ih i učvršćuje i produbljuje, dakle ima upravo suprotan učinak.
Dodatni korpus istraživanja bavio se pitanjem jesu li i koliko opće intelektualne sposobnosti povezane sa spremnošću da se prihvate nove činjenice koje mijenjaju postojeća uvjerenja ljudi. Rezultati nedvojbeno pokazuju da ljudi nižih intelektualnih sposobnosti teže mijenjaju prethodne stavove i uvjerenja od onih s višima. (De keersmaecker, J. and Roets, A, 2017) Osim ove povezanosti, znanstvenici su pronašli i povezanost između opće inteligencije, posebno apstraktnog rasuđivanja, a zatim i potrebe za kognitivnom zatvorenošću (potreba za čvrstim i jasnim odgovorom i averzija prema višeznačnosti) i predrasuda, kao i opće političke orijentacije. Istraživanja napravljena na velikim uzorcima pokazuju kako ljudi nižih sposobnosti, posebno slabijeg apstraktnog rasuđivanja imaju tendenciju ka kognitivnoj zatvorenosti, češće pripadaju desnim političkim orijentacijama, manje su skloni izlaganju drugim izvorima informacija kao i kontaktu s pripadnicima skupina drugačijih od njih i imaju više predrasuda prema njima. (Hodson, G. and Busseri, M. A. 2012). Ovaj sklop međusobno povezanih varijabli također rasvjetljava zašto je znanstvenim činjenicama teže utjecati na uvjerenja pripadnika desnih orijentacija i ljude niže inteligencije i apstraktnog rasuđivanja.
I na kraju grupa istraživača (Kahan, Jenkins-Smith, Braman, in press ) se bavila pitanjem koliko stil života utječe na doživljaj vjerodostojnosti znanstvenog konsenzusa oko nekih društveno prijepornih pitanja (klimatske promjene, odlaganje nuklearnog otpada, slobodno posjedovanje oružja). Stil života definiran je u dvije kategorije ‘individualistički i hijerahični svjetonazor’ i ‘ravnopravni i na zajednicu orijentiran svjetonazor’. Pripadnici obiju grupa značajno su više vjerovali znanstvenom konsenzusu i znanstveniku koji ga je predstavljao ako je njihov svjetonazor bio u skladu s iznesenim činjenicama. Također, prateći razvoj njihovih stavova prema iznesenim činjenicama, ustanovilo se da je grupa čiji je svjetonazor bio obrnut od znanstvenog konsenzusa, s vremenom iskrivila svoja sjećanja na to oko čega su se znanstvenici složili. Dakle, čak i kad se znanstvenici usuglase, ljudi različitih životnih svjetonazora će se razlikovati u procjeni znanstvenog konsenzusa.
I kako onda djelovati?
Ima li onda uopće smisla rasprostirati znanstvene činjenice pred ljude? Ima. Prvo ima pred one koji će ih moći prihvatiti i produbiti svoje vrijednosti i djelovanje u skladu s njima. A ako želimo da oni suprotnih uvjerenja prihvate nove dokaze, mudro bi bilo da ih prezentiramo na način koji neće aktivirati njihovu obrambenu emocionalnu reakciju. Dakle, tako da se ljudi ne osjete ugroženo. Na žalost, mi svjedočimo svojevrsnoj kulturi rata činjenicama (izraz koji je upotrijebio Dan Kahan), a zapravo bi trebali uspostaviti kulturu obraćanja vrijednostima i traženja vrijednosti koje dijelimo. Jer, paradoksalno ali i očito, nećemo činjenicama (raz)uvjeriti, nego vrijednostima koje mogu otvoriti put činjenicama.
Na neke od varijabli koje imaju utjecaj na promjenu uvjerenja kao što su opće intelektualne sposobnosti, apstraktno rasuđivanje i sl. ne možemo ili možemo malo utjecati. Ono na što možemo utjecati je na način na koji izlažemo znanstvene činjenice, na izbor autoriteta koji ih izlažu i na povećan izravni, po mogućnosti suradnički, kontakt među pripadnicima suprotstavljenih uvjerenja. Dakle, poštovanje integriteta svih i svakoga, dijalog umjesto konfrontacije, pronalaženje zajedničkih nazivnika i suradnja.
Za sve to odjednom škola je prirodno i pravo mjesto. Voljela bih da ga i iskoristimo u te svrhe.
Literatura:
Bloom, P. (2015). Scientific Faith Is Different From Religious Faith https://www.theatlantic.com/science/archive/2015/11/why-scientific-faith-isnt-the-same-as-religious-faith/417357/
Campbell, T. and Friesen, J. (2015). Why People Fly from Facts. Journal of Personality and Social Psychology https://www.scientificamerican.com/article/why-people-fly-from-facts/
De keersmaecker, J. and Roets, A. (2017). ‘Fake news’: Incorrect, but hard to correct. The role of cognitive ability on the impact of false information on social impressions. Intellingence 65 (2017) 107 – 110 https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0160289617301617
De keersmaecker, J.; Bostyn, D.J., Fontaine, J.R.J., Van Hiel, A., Roets, A. (2017). Toward an Integrated Cognition Perspective on Ethnic Prejudice. An Investigation Into the Role of Intelligence and Need for Cognitive Closure. Social Psychological and Personality Science http://journals.sagepub.com/doi/pdf/10.1177/1948550617722201
Hassan, S. (2016.) Belief vs. Fact https://freedomofmind.com/belief-vs-fact/
Hodson, G. and Busseri, M. A. (2012). Bright Minds and Dark Attitudes: Lower Cognitive Ability Predicts Greater Prejudice Through Right-Wing Ideology and Low Intergroup Contact, Psychological Science, DOI: 10.1177/0956797611421206 http://pss.sagepub.com/content/early/2012/01/04/0956797611421206 downloaded from http://www.fraw.org.uk/library/pages/hodsonbusseri2012.shtml
Kahan, D.; Jenkins-Smith, H.; Braman, D. (in press). Cultural Cognition of Scientific Consensus, Yale Law School, Social Science Research Network Paper Collection at http://papers.ssrn.com/abstract#1549444
Kunda, Z. (1990). The case for motivated reasoning. Psychological Bullentin 108(3):480-98
Luhrmann, T.M. ( 2015). Faith vs. Facts https://www.nytimes.com/2015/04/19/opinion/sunday/t-m-luhrmann-faith-vs-facts.html
Mooney, C. (2011). The Science of Why We Don’t Believe Science; How our brains fool us on climate, creationism, and the vaccine-autism link. https://www.motherjones.com/politics/2011/04/denial-science-chris-mooney/
Pappas, S. (2012). Low IQ & Conservative Beliefs Linked to Prejudice, Live Science https://www.livescience.com/18132-intelligence-social-conservatism-racism.html
Sceptical Raptor Blog (2017.). Opinions vs. scientific facts – telling it like I think it is https://www.skepticalraptor.com/skepticalraptorblog.php/opinions-vs-scientific-facts-telling-it-like-i-think-it-is/