Za ZPD pisala Antonija Maričić
Intenzivne rasprave koje su se vodile u zadnjih nekoliko godina, osobito u medijima, a vezane uz prava LGBT osoba, te njihov obiteljski život, najčešće su bile zasnovane na neutemeljenim pretpostavkama ili osobnim vrijednostima i stavovima. Tim znanstvenica i psihologinja prepoznao je potrebu za znanstveno utemeljenim činjenicama koje će se temeljiti na rezultatima prikupljenim na hrvatskom prostoru, te je provedeno prvo znanstvenom istraživanju o roditeljstvu LGB osoba u Hrvatskoj.
Cilj istraživanja je bio ostvariti dubok, cjelovit i detaljan uvid u osjećaje, iskustva, i potrebe LGB osoba koje su roditelji, njihovih partnera/ica i djece kao i LGB osoba koje bi željele postati roditelji. U skladu s preporukama o mogućim istraživačkim pristupima kada se radi o malobrojnim skupinama, te duboko intimnim i/ili bolnim temama, primijenjena je kvalitativna metodologija (intervjui i fokusne grupe).
I ovo istraživanje je pokazalo kako se lezbijski, a posebno gej parovi suočavaju se s nizom praktičnih pitanja koja heteroseksualne parove obično ne muče na njihovom putu do roditeljstva. Uz to, okolnosti u Hrvatskoj dodatno otežavaju istospolnim parovima da postanu roditelji. Naime, bez obzira na donošenje Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, gejevi, lezbijke i biseksualne osobe i dalje nemaju ista prava kao heteroseksualni parovi, odnosno nemaju mogućnost potpomognute oplodnje i posvajanja djece. Ipak, rezultati istraživanja su pokazali da u Hrvatskoj postoje različite obitelji s LGB roditeljima i da oni spremno ulažu vrijeme i resurse u ostvarenje svoje roditeljske uloge, unatoč nizu izazova koje to za njih podrazumijeva. Također, rezultati upotpunjuju do sada već poznati zaključak kako je za dobrobit djece i roditelja ključna kvaliteta obiteljskih odnosa, a ne obiteljska struktura ili seksualna orijentacija roditelja/skrbnika. Intervjuirana djeca i mladi seksualnu orijentaciju roditelja uglavnom vide kao jednu od karakteristika svoje obitelji, ali ne i kao nešto što bi trebalo naglašavati ili kao nešto što ih jako zabrinjava. Iz opisa svakodnevnog života, odnosa, problema i izazova, iskustva sudionika i sudionica mogu se poistovjetiti s iskustvima drugih obitelji. Dugim riječima, obitelji koje su sudjelovale u istraživanju nisu drugačije od ostalih obitelji po svojoj dinamici, već ih njihova okolina čini drugačijima, te mogu biti predmet društvene osude, stigmatizacije i neravnopravnog tretmana. Naposljetku, prema iskustvima sudionika i sudionica te obitelji su često „nevidljive“. Kako je uobičajeni stav da one ne postoje, ne iznenađuje činjenica da nisu prepoznate u postojećim pravilnicima, zakonima i javnim politikama hrvatskog društva, a često ni u nevladinim organizacijama koje se bave djecom i obiteljima.
Maričić, A., Štambuk, M., Tadić Vujčić, M., & Tolić, S. (2016). Ja nisam gej mama, ja sam mama. Roditeljstvo LGB osoba u Hrvatskoj. Zagreb, CR: Jesenski i Turk.