ZA ZPD PISALA MARINA MILKOVIĆ
Dana 20.11. se obilježava dan sjećanja na transrodne osobe koje su izgubile život zbog nasilja i mržnje usmjerene na njih i njihove identitete. Povod za obilježavanje ovog dana bilo je ubojstvo transrodne žene Rite Hester u Bostonu 1998. godine.
U hrvatskoj javnosti posljednjih mjeseci svjedočimo iskrivljavanju činjenica o transrodnosti, omalovažavanju i nerazumijevanju životnih iskustava transrodnih osoba te tumačenju istih kao “ideologije”. Istovremeno, u znanstvenoj i stručnoj javnosti transrodnost je već dugo prisutan pojam, nije nikakav tabu, te se kontinuirano unapređuju razumijevanje, definiranje i standardi skrbi.
Što je transrodnost?
Transrodnost je krovni pojam za životna iskustva osoba čiji se rodni identitet razlikuje od rodnog identiteta očekivanoga za spol koji im je pripisan pri rođenju. Transrodne osobe mogu na različite načine doživljavati i živjeti svoj rodni identitet i ovisno o tome im mogu ili ne moraju trebati različite intervencije. Nekima je dovoljno uskladiti rodno izražavanje (rodno izražavanje je način na koji osoba izražava svoj rodni identitet kroz odijevanje, frizuru, govor tijela i drugo), nekima prilagoditi ime i/ili oznaku spola u dokumentima, nekima kroz medicinske intervencije prilagoditi primarne i/ili sekundarne spolne karakteristike. Transpolne osobe su one koje žele prilagoditi ili su već prilagodile svoje primarne i/ili sekundarne spolne karakteristike vlastitom rodnom identitetu pomoću medicinskih intervencija. Rodno nebinarne osobe se rodno identificiraju van binarnih kategorija muškog i ženskog identiteta.
Kako znanstvena i stručna zajednica gleda na transrodnost?
Danas među znanstvenom i stručnom zajednicom postoji konsenzus da se rodni identitet osobe može razlikovati od očekivanog s obzirom na spol pripisan po rođenju, te oko važnosti afirmativnog i prihvaćajućeg stava prema transrodnim osobama i omogućavanja odgovarajuće sustavne podrške (World Medicine Association, 2015; American Psychological Association, 2015; Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba, 2012; American Psychiatric Association, 2017). Dijagnostička klasifikacija pratila je unapređenje razumijevanja transrodnosti i mijenjala se kroz godine. U aktualnom Dijagnostičkom i statističkom priručniku za duševne poremećaje (DSM-V) ovo stanje naziva se rodnom disforijom, a ne više poremećaj rodnog identiteta kao u prethodnom izdanju, dok se u novoj Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-11) uvodi naziv rodna inkongruentnost te će ta dijagnoza biti izuzeta iz kategorije psihičkih poremećaja i svrstana u posebnu kategoriju drugih stanja (NN 7/2016). U Hrvatskoj također postoji skupina stručnjaka i stručnjakinja koji se kontinuirano educiraju, istražuju te pružaju stručnu podršku transrodnim osobama (NN 59/2015).
Kako se postupa s transrodnom djecom i mladima?
Već je ranije opisano da se transrodne osobe razlikuju u tome što im treba kako bi živjele u skladu sa svojim rodnim identitetom tako da je prvo važno istaknuti da nisu svim transrodnim osobama, pa tako ni djeci i mladima, potrebne medicinske intervencije. Pravilnikom o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu (NN 132/2014) regulirano je što sve treba prethoditi donošenju odluke o prilagodbi oznake spola u dokumentima i/ili medicinskim intervencijama. Za maloljetne osobe to uključuje mišljenje/nalaz doktora medicine specijalista dječje i adolescentne psihijatrije, specijalista pedijatrijske endokrinologije, specijalista pedijatrije, kliničkog psihologa s iskustvom na području dječje psihologije te izvješće nadležnog centra za socijalnu skrb o osobnim i obiteljskim prilikama. Tek nakon svih obavljenih radnji i prikupljene dokumentacije Nacionalno zdravstveno vijeće donosi svoje mišljenje u svakom slučaju zasebno. Ne rezultira svako preispitivanje vlastitog rodnog identiteta kod djece i mladih rodnom disforijom i postupcima prilagodbe spola, ali sputavanje i zatomljivanje istraživanja onemogućuje proces spoznavanja sebe kod djece i mladih, povećava stres i narušava mentalno zdravlje i cjelokupni razvoj. Sigurno i podržavajuće okruženje za istraživanje sebe, kao što je na primjer oslovljavanje željenim imenom i zamjenicama te prihvaćanje željenih oblika rodnog izražavanja poput odjeće, je nužan preduvjet da djeca i mladi koji propituju svoj rodni identitet mogu sebe stvarno razumjeti i upoznati (Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osoba, 2012; T’Sjoen i sur., 2020). Transrodnost se ne može naučiti, kopirati niti umisliti, kao što se ne može niti spriječiti zabranama ili posramljivanjem.
Koliko su česti nasilje i diskriminacija?
Veliko europsko istraživanje o iskustvima transrodnih osoba provedeno na uzorku od 6579 osoba pokazalo je da ih se više od polovice u posljednjih godinu dana osjećalo diskriminirano ili uznemiravano zbog svog identiteta te je oko polovicu doživjelo seksualno/fizičko nasilje ili prijetnju nasiljem (FRA, 2014). Posljedično, velik broj osoba zbog straha skriva svoj identitet pa tako jedna trećina izvještava da su fizičkom pojavom i odjećom izbjegavali izražavanje svojeg identiteta zbog straha od napada, prijetnji ili uznemiravanja, a polovica je izbjegavala određena mjesta ili lokacije te je gotovo petina izbjegavala otvoreno govoriti o svojoj transrodnosti čak i kod kuće. Prema praćenju neprofitne organizacije Transgender Europe u proteklih godinu dana ubijeno je 327 transrodnih osoba, pri tome većinom (95%) transrodnih žena (TGEU, 2022). Kakvo društvo gradimo i kako pružamo podršku te koliko afirmativno pristupamo rodnim identitetima, direktno utječe na živote transrodnih osoba.
Umjesto zaključka – kako biti podrška?
Učiti kako biti podrška najviše možemo od samih transrodnih osoba. U nastavku je nekoliko smjernica (LORI, 2012):
- prihvatiti rodni identitet osobe, ne pretpostavljati ga samo temeljem izgleda i koristiti se izrazima, imenom i zamjenicama koje su u skladu onima koje osoba sama koristi za sebe,
- razumjeti da rodni identitet nije povezan sa seksualnom orijentacijom, da se osobe različitih rodnih identiteta mogu razlikovati s obzirom na seksualnu orijentaciju u svim smjerovima te je ne treba pretpostavljati,
- izbjeći očekivanje da će se osoba prilagoditi stereotipima vezanima uz rod s kojim se identificira,
- ne ispitivati osobu o prijašnjem osobnom imenu niti o genitalijama,
- razumjeti da svaka transrodna osoba ima različite potrebe i ne pretpostavljati da svaka transrodna osoba želi prolaziti proces prilagodbe spola,
- razumjeti da osobe koje prolaze medicinske intervencije u procesu prilagodbe spola, to čine kako bi se osjećale u skladu sa svojim rodnim identitetom i kako je to za njih preduvjet osobne dobrobiti,
- ne pretpostavljati da će transrodna osoba u društvenoj situaciji pričati svoju životnu priču osobama koje tek upoznaje,
- ne otkrivati identitet osobe, ako ga ona sama ne otkriva.
Literatura:
American Psychiatric Association. (2017). A Guide for Working With Transgender and Gender Nonconforming Patients. Dostupno na: https://www.psychiatry.org/psychiatrists/diversity/education/transgender-and-gender-nonconforming-patients
American Psychological Association. (2015). Guidelines for Psychological Practice with Transgender and Gender Nonconforming People. American Psychologist, 70, 9, 832–864. doi: 10.1037/a003990
FRA – Agencija europske unije za temeljna prava. (2014). Biti trans u EU-u. Komparativna analiza podataka iz istraživanja o LGBT zajednici u EU-u – sažetak. Dostupno na: https://fra.europa.eu/sites/default/files/fra-2015-being-trans-eu-comparative-summary_hr.pdf
Lezbijska organizacija Rijeka „LORI“. (2012). Put u prosTRANStvo. Rijeka: LORI.
Ministarstvo zdravlja. (NN 59/2015). Lista stručnjaka koji imaju iskustva u radu s transpolnim osobama.
Ministrstvo zdravlja. (NN 132/2014). Pravilnik o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili o životu u drugom rodnom identitetu.
Ministarstvo zdravlja. (NN 7/2016). Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola i životu u drugom rodnom identitetu.
Svjetska strukovna organizacija za zdravlje transrodnih osob. (2012). Standardi skrbi za zdravlje transpolnih, transrodnih i rodno nenormativnih osoba, Zagreb: Ženska soba – Centar za seksualna prava.
T’Sjoen, G., Arcelus, J., De Vries, A. L. C., Fisher, A. D., Nieder, T. O., Özer, M., & Motmans, J. (2020). European Society for Sexual Medicine Position Statement “Assessment and Hormonal Management in Adolescent and Adult Trans People, With Attention for Sexual Function and Satisfaction.” The Journal of Sexual Medicine, 17(4), 570–584. doi:10.1016/j.jsxm.2020.01.012
Trandgender Europe. (2022). Trans Day of Remembrance (TDoR) Campaign – Infographics. Dostupno na: https://tgeu.org/tdor/ World Medical Association. (2015). WMA statement on transgender people. Adopted by the 66th WMA General Assembly, Moscow, Russia. Dostupno na: https://www.wma.net/policies-post/wma-statement-on-transgender-people