ZA ZPD PISALA MARINA MILKOVIĆ
Već dulje vrijeme svjedočimo popularnosti takozvanih “teaser” kampanja koje započinju s otkrivanjem samo djelića informacija kojem je cilj zainteresirati javnost, privući pažnju i izazvati emocije, nakon čega slijedi otkrivanje cijelog sadržaja kampanje. Jedna od posljednjih takvih kampanja bavila se osvještavanjem javnosti o stigmi povezanoj s problemima mentalnog zdravlja tako da su se prvo pojavili plakati s jednom od čestih predrasuda napisanih namjerno s pravopisnom greškom (“Samo slabiči dobiju depresiju”). Nakon toga je trebao uslijediti poziv na rušenje ovakvih mitova i veće opismenjavanje o temi mentalnog zdravlja, ali je kampanja ukinuta zbog snažnih negativnih reakcija opće i stručne javnosti.
Kampanje koje se bave važnim društvenim temama poput mentalnog zdravlja, ekologije, ljudskih prava i sličnog, osim izazivanja reakcije, za cilj imaju, ili bi barem trebale imati, i podizanje svijesti o nekoj temi, mijenjanje stavova, a onda i mijenjanje ponašanja. Cilj im obično nije puko izazivanje emocionalne reakcije, to se obično doživljava kao sredstvo. Ipak, učinak kampanje često staje upravo na emocionalnoj reakciji.
Čest sadržaj “teaser” kampanja su upravo mitovi i istine pri čemu se prvo objavljuju mitovi, nakon čega slijedi objašnjenje. Pokazalo se da ovaj mehanizam nije koristan u kampanjama koje se bave destigmatizacijom problema mentalnog zdravlja. Kanadsko istraživanje koje je pratilo stavove studenata u različitim vremenskim razmacima prije i nakon čitanja letka s mitovima i istinama o osobama s problemima mentalnog zdravlja pokazalo je da čitanje letka ili nije imalo efekta na stigmatizirajuće stavove ili je čak rezultiralo većim stupnjem slaganja s nekim stigmatizirajućim tvrdnjama (Dobson i Wolf, 2021). Ako ljudima prvo prezentiramo česte mitove o mentalnom zdravlju, zapravo riskiramo da dodatno učvrste svoje negativne stavove i uopće ne dođu do činjenica o kojima smo ih htjeli informirati. To je zapravo i očekivano s obzirom na to da ljudi općenito nastoje sebi pojednostaviti složenu stvarnosti i pri tome koriste različite mentalne prečace u donošenju zaključaka (Aronson, Wilson i Akert, 2005). Zaposleni su i zaokupljeni nizom različitih informacija, osobito u suvremenom životu kada smo svakodnevno preplavljeni velikom količinom informacija koje se brzo izmjenjuju.. Ako im prezentiramo nešto što je već u skladu s njihovom postojećom predrasudom, nije očekivano da će se potruditi promišljati dalje i istraživati.
Kada su ljudi motivirani saslušati neku argumentaciju, vjerojatnije je da će to i učiniti, a kada to nisu, zadovoljit će se vanjskim i površnim obilježjima poruke (Aronson, Wilson i Akert, 2005). Motivacija ovisi o tome koliko im je neka tema osobno važna. A tema mentalnog zdravlja najvažnija je upravo osobama s problemima mentalnog zdravlja. Očekivano je da će kampanje koje se bave mentalnim zdravljem prvo privući pažnju onih kojih se ta tema direktno tiče te će kod njih izazvati najsnažniju reakciju. Ako prvo što pročitaju bude predrasuda koju često čuju o sebi samima – kako će se osjećati? U psihologiji često kažemo da ono što dovoljno dugo i često čujemo o sebi, lako postaje naš unutarnji govor i ono što sami o sebi mislimo. Marginalizirane i stigmatizirane skupine lako internaliziraju negativne poruke koje čuju o sebi. Osoba koja pati od depresije i na ulici vidi veliki plakat na kojem piše da “samo slabići dobiju depresiju” vjerojatno neće pomisliti kako se radi o baš zanimljivoj kampanji o kojoj bi vrijedilo znati više, već može pomisliti da je slaba, bespomoćna i da nikome do toga nije stalo.
Dobar primjer učinkovite kampanje za destigmatizaciju problema mentalnog zdravlja je britanska kampanja “Vrijeme za promjenu” koja je kroz više godina ohrabrujućih poruka, pozivanja na razgovor o mentalnom zdravlju i na brigu o sebi i bližnjima uistinu dovela do pozitivnijih stavova i veće podrške problemima mentalnog zdravlja (Sampogna i sur, 2016).
Osim što je neetično, nikome niti ne koristi da razgovor o stigmi povezanoj s mentalnim zdravljem otvaramo izazivanjem uznemirenosti. To možda može privući pažnju, ali ne može nas osnažiti da o mentalnom zdravlju razgovaramo, brinemo, razmišljamo, preispitujemo stavove i zauzimamo se za nužne promjene. Bombastičnih i alarmantnih naslova ima i previše oko nas, ali brojem klikova ne mijenjamo stvari. Temi mentalnog zdravlja treba pristupiti smireno, ozbiljno, temeljito, empatično te vodeći se stručnim znanjima i dosadašnjim iskustvima korisnih kampanja. Također, potrebne su nam dugotrajnije kampanje koje će imati više prostora za različite pristupe temi mentalnog zdravlja, pokrivanje više područja, praćenje učinaka kampanje i odgovaranje na potrebe ciljanih skupina. Bavljenje temom mentalnog zdravlja je utrka na duge pruge, a ne sprint kojim ćemo na kratko podignuti prašinu bez dugoročnih učinaka.
Literatura:
Aronson, E., Wilson, T.D. i Akert, R.M. (2005). Socijalna psihologija. Zagreb: MATE.
Dobson, K. S., i Wolf, S. (2021). “Myths and Facts” Campaigns are at Best Ineffective and May Increase Mental Illness Stigma. Stigma and Health. doi: http://dx.doi.org/10.1037/sah0000323
Sampogna, G., Bakolis, I., Evans-Lacko, S., Robinson, E., Thornicroft, G. i Henderson, C. (2017). The impact of social marketing campaigns on reducing mental health stigma: Results from the 2009–2014 Time to Change programme. European Psychiatry, 40, 116 – 122. doi: https://doi.org/10.1016/j.eurpsy.2016.08.008