ZA ZPD PISALA ANDREA VRANIĆ
Kolektivni traumatski događaji (npr. prirodne katastrofe, oružani sukobi) izuzetno su medijski pokriveni i informacije o njima se brzo i daleko šire preko različitih medija utkanih u naš svakodnevni život. O ratu u Ukrajini ne izvještavaju samo tradicionalni izvori vijesti. Sadržaji na društvenim mrežama osiguravaju 24-satnu medijsku pokrivenost putem neobrađenih, osobnih TikTok videa, Instagram storyja i tweetova. Na dan 9. ožujka 2022. godine Tiktok zapisi s oznakom #ukrainewar pregledani su oko 700 milijuna puta, a gotovo 200.000 Instagram objava koristilo je taj hashtag. Ove informacije i medijski kanali praktičan su i nužan prozor u svjetska zbivanja, no dolaze na naplatu s visokim kamatama po mentalno zdravlje.
Nemoguće je izjednačiti iskustvo proživljavanja rata s iskustvom gledanja kako se on odvija na ekranu. Ipak, povećana i ponavljana izloženost vijestima o kolektivnim traumatskim događajima povezana je s višim razinama akutnog stresa, produženim simptomima posttraumatskog stresnog poremećaja i problemima tjelesnog zdravlja u periodu od dvije do tri godine nakon traumatskih događaja što pokazuju istraživanja provođena tijekom aktualne pandemije (Gao i sur., 2020), kao i istraživanja posljedica napada 11. rujna (Silver i sur., 2013) ili bombaškog napada na Bostonski maraton (Holman i sur., 2014). Upravo je ovo potonje istraživanje pokazalo kako su razine stresa bile više kod osoba izloženih svakodnevnim višesatnim vijestima (preko 6h dnevno) negoli kod maratonaca i gledatelja u ciljnoj ravnini bostonske utrke koji su direktno proživjeli po život opasnu situaciju.
Česta izloženost traumatičnim sadržajima pojačava ruminaciju (neprekidno razmišljanje o onome čemu smo izloženi) i pojavu intruzivnih (nametnutih) misli i slika te aktivira neuralne puteve odgovorne za reakciju straha (Bourne i sur., 2013). Dugotrajno bavljenje strahom i brigom može pojačati autonomnu reakciju organizma što značajno utječe na različite fiziološke sustave u organizmu (npr. kardiovaskularni, endokrini, imunološki) i što, u konačnici, može potaknuti razvoj bolesti povezanih sa stresom (npr. Gerin i sur., 2012; Gradus, 2017). Ruminacija, tendencija intenzivnog razmišljanja i analiziranja neugodnih događaja, je povezana s pojačanim rizikom od srčanih oboljenja, posljedičnom depresijom i oslabljenim svakodnevnim funkcioniranjem (Busch i sur., 2017). Laboratorijska istraživanja potvrđuju ove nalaze; tako je utvrđeno da je razmišljanje o stresnom laboratorijskom iskustvu povezano s većim brojem otkucaja srca i krvnog tlaka kroz period od 24 sata – dakle, dugo nakon samog eksperimenta – što potvrđuje da kognitivna obrada, odnosno razmišljanje i analiziranje stresnog događaja, može produžiti odgovor organizma na stres.
Vijesti iz Ukrajine dolaze nakon gotovo dvije godine kontinuiranih loših vijesti praćenih infodemijom – pandemijom dezinformacija. Uz svakodnevna politička trvenja i gospodarske i egzistencijalne probleme ova činjenica dodatno otežava očuvanje javnog i individualnog mentalnog zdravlja jer su upravo osobe sklone anksioznosti one koje će češće tražiti dodatne i neprekidno nove informacije – krug iz kojeg se vrlo teško izvući. Ipak, društvene mreže se u krizna vremena mogu koristiti i na produktivne načine. Upravo su one u aktualnoj situaciji pomogle građanima Ukrajine da podijele svoju stvarnost sa svijetom, uključujući i kontakt sa članovima obitelji i prijateljima u Rusiji čiji mediji mahom ne osiguravaju vjerodostojno izvještavanje, da pokušaju osigurati resurse za svoju ratom stradalu zajednicu, da potaknu solidarnost i da pružaju jedini drugima podršku. Osviješteno i disciplinirano informiranje umanjuje osjećaj dezorijentiranosti vezano uz ono što se događa. To je posebno važno osobama koje imaju osobnih veza s pogođenim ljudima i područjima, izbjeglima ili onima koji traže vijesti o bližnjima. Kroz informiranje saznajemo da nismo sami i da mnogi ljudi dijele našu zabrinutost, ljutnju, tugu i strah.
Kako se boriti s beznađem rata koji se (ipak) događa negdje drugdje?
Osjetite kontrolu gdje možete
- Naš se život u zadnjih dvije godine stubokom promijenio. Iskusiti neželjenu promjenu znači iskusiti gubitak kontrole. Najbolji način suočavanja s gubitkom kontrole je pokušati osigurati i proživjeti osjećaj kontrole kad je to moguće, bilo kada u danu. Otiđite u šetnju, odspavajte, razgovarajte ili nazovite nekog koga volite, pojedite hranu koju volite, slušajte muziku koja vas umiruje ili vam daje energiju.
- Osjećaj kontrole se vraća osjećanjem kontrole. Osigurajte si to iskustvo.
Ograničite izloženost medijima
- Što smo više izloženi medijima koji izvještavaju o ljudskim tragedijama to je veća vjerojatnost pojave simptoma neugode, tjeskobe, depresivnosti.
- Nekontrolirano informiranje nije kontrola. Odaberite koliko sadržaja i kakav medijski sadržaj ćete konzumirati. Odredite kada ćete pogledati vijesti. Izbjegavajte grafički sadržaj i fotografije. Ova vrsta sadržaja izaziva snažniju psihološku reakciju i ima teže posljedice za mentalno zdravlje.
Odaberite provjerene izvore izvještavanja
- Sadržaj i vijesti na društvenim mrežama su češće nepouzdani i politički motivirani. Pisani su senzacionalistički kako bi osigurali što više zanimanja i daljnjih prosljeđivanja (i najčešće financijske koristi autorima).
- Namjesto 24-satnog izvještavanja birajte duže novinske forme, detaljne komentare i dokumentarne emisije koje informiraju o širem kontekstu događaja.
Pomozite konkretno
- Provjerite ima li u Vašem kraju izbjeglih iz ratnih stradanja. Provjerite kakvu pomoć trebaju. Imajte na umu da će pomoć vjerojatno trebati još dugo vremena. Donirajte službenim organizacijama, pišite svojim predstavnicima u vlasti.
- Ukrajini i njezinim državljanima, kao i državljanima ma koje zemlje u ratnim zonama, ljudima izbjeglim iz ratom zahvaćenih područja, djeci oduzetog djetinjstva i roditeljima kojima je rat oteo djecu, ne možemo pomoći izgubljeni i preplašeni. Pomoći se može konkretno, promišljeno, smireno i s velikim srcem.
Literatura:
Bourne, C., Mackay, C. E., & Holmes, E. A. (2013). The neural basis of flashback formation: the impact of viewing trauma. Psychological Medicine, 43(7), 1521–1532.
Busch, L. Y., Pössel, P., & Valentine, J. C. (2017). Meta-analyses of cardiovascular reactivity to rumination: A possible mechanism linking depression and hostility to cardiovascular disease. Psychological Bulletin, 143(12), 1378–1394.
Gao, J., Zheng, P., Jia, Y., Chen, H., Mao, Y., Chen, S., i sur. (2020) Mental health problems and social media exposure during COVID-19 outbreak. PLoS ONE 15(4): e0231924.
Gerin, W., Zawadzki, M.J, Brosschot, J.F., Thayer, J.F., Christenfeld, N.J.S., Campbell, T.S., & Smyth, J.M. (2012). Rumination as a Mediator of Chronic Stress Effects on Hypertension: A Causal Model, International Journal of Hypertension, Article ID 453465.
Gradus, J.L. (2017). Prevalence and prognosis of stress disorders: a review of the epidemiologic literature. Clinical Epidemiology, 9, 251-260.
Holman, E.A., Garfin, D.R., & Silver, R.C. (2014). Media’s role in broadcasting acute stress following the Boston Marathon bombings, Proceedings of the National Academy of Sciencies of the United States of America, 111(1), 93-98.
Silver, R. C., Holman, E. A., Andersen, J. P., Poulin, M., McIntosh, D. N., & Gil-Rivas, V. (2013). Mental- and Physical-Health Effects of Acute Exposure to Media Images of the September 11, 2001, Attacks and the Iraq War. Psychological Science, 24(9), 1623–1634.