ZA ZPD PISALE SENA PUHOVSKI I MARIJA STOJEVIĆ
Danas, dok počinjemo pisati ovaj tekst, jedna od vijesti je i to da je Hrvatska prva po smrtnosti od COVID-a u EU.
Naša zemlja, kao i ostatak svijeta, tijekom zadnje dvije godine živi u epidemiji koja nas pogađa na različite načine; razbolijevamo se, boravimo u opetovanim izolacijama, gubimo bliske ljude, ne možemo biti uz svoje najdraže onda kada nas najviše trebaju, radimo od kuće, učimo i družimo se online, izbjegavamo kontakte i imamo manji pristup socijalnoj podršci, ekonomski smo ugroženi….i lista se nastavlja.
Istovremeno, sve je više dostupnih istraživanja, svjetskih i domaćih (npr. Jones, Mitra i Bhuiyan, 2021; Kumar i Nayar, 2021; O’Connor i sur., 2021; Begić, Lauri Korajlija i Jokić-Begić, 2020), koja ukazuju na očekivanu pojavu – pandemija se odražava i na mentalno zdravlje svih građana; djece i mladih, odraslih, starijih, zdravstvenih djelatnika i pomagača općenito. Istraživanja nam govore da je tijekom pandemije koronavirusa došlo do porasta u usamljenosti, anksioznosti, depresivnosti, suicidalnosti, ovisnostima i zloporabi (alkohola, psihoaktivnih supstanci, interneta,…), kao i pada u kvaliteti života i općoj dobrobiti.
Kao i drugdje u svijetu, i u Hrvatskoj stručnjaci mentalnog zdravlja kontinuirano upozoravaju na ove nepovoljne ishode te potiču ljude da traže pomoć kad osjete da im je potrebna. Objašnjavamo važnost traženja podrške, govorimo o prevenciji i pravovremenoj intervenciji, govorimo o tome da je mentalno zdravlje neodvojiv dio općeg zdravlja, pozivamo se na definiciju zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije koja navodi da je ono „stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“.
Moglo bi se reći da je među građanima svijest o potrebi za podrškom stručnjaka iz područja mentalnog zdravlja porasla no čini se da sustav i dostupni resursi tu činjenicu ne prate. To je ono na što želimo skrenuti pažnju tijekom ovogodišnjeg Tjedna psihologije. Mi koji radimo u praksi svakodnevno uviđamo da se ljudi javljaju za pomoć, no do termina za prvi susret/pregled čekaju po nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci. Situacija se dodatno pogoršava kada je potreban tretman koji je vrlo teško dobiti onoliko često koliko je to potrebno (po pravilima struke tretman i psihoterapija odvijaju se čestinom jednom tjedno do jednom u deset dana).
Ovo je mjesto na kojem smo u ozbiljnom problemu. Pozvali smo ljude u potrebi da nam se jave. Potaknuli ih da osvijeste kako su i da se jave stručnjacima ako nisu dobro. Ljudi nisu dobro i sve se više javljaju za pomoć no mi ih ne možemo pravovremeno primiti ili, čak i ako možemo, ne možemo im osigurati adekvatan tretman.
Važno je zastati i dobro se zagledati u situaciju u kojoj se nalazimo i njene moguće posljedice. Koju poruku kao društvo šaljemo čovjeku kojeg smo napokon motivirali da se javi stručnjaku mentalnog zdravlja, a onda ga ovaj može primiti za dva mjeseca? Ili tri? Ili šest? Koju poruku šaljemo djeci i mladima koji su previše tjeskobni ili depresivni da bi išli u školu, koji se ozljeđuju? Koju poruku šaljemo starijim građanima koji se boje i koji su sami? Koju roditeljima male djece koji rade od kuće i moraju pomiriti roditeljstvo s poslom i preplavljeni su?
Poruka koju, činjenicom da s tim ljudima naprosto nemamo kamo, šaljemo jest – niste važni. Jaki smo na riječima ali ne i na djelima. Zapravo nismo i ne možemo biti tu za vas. Sami ste i prepušteni sebi. Snađite se kako znate i umijete. Potisnite sada svu muku koju smo vam posvijestili i rekli vam da možda ne morate živjeti s njom. Jer ipak je pametnije hodati svijetom s flasterom nego s otvorenom ranom, onom koju smo vam pomogli otvoriti govoreći o mentalnom zdravlju, ali koju nemamo resursa izliječiti.
Kao stručnjaci mentalnog zdravlja, ponovno apeliramo, molimo, tražimo, zahtijevamo od odgovornih i nadležnih za zdravlje ljudi u ovoj zemlji da shvate ozbiljno probleme s kojima se naši građani svakodnevno susreću. Otvorite nove Centre za mentalno zdravlje, zaposlite stručnjake u zdravstvu, omogućite psihoterapiju kroz sustav, uključite pregled psihologa u sistematske preglede, kreirajte napokon Nacionalnu strategiju za mentalno zdravlje koju čekamo od 2017.
Jer, na kraju, ponovno se vraćamo na priču o odgovornosti o kojoj često u ZPD-u pišemo. Osobna je odgovornost građana i građanki da stručnu pomoć traže. Naša je stručna odgovornost govoriti o tome zašto je potrebna briga o mentalnom zdravlju. Naša je odgovornost i govoriti o tome da danas, dvije godine nakon početka epidemije i razornih potresa u Hrvatskoj, naprosto ne možemo, a pogotovo ne kroz sustav, pokriti potrebe svih onih koji našu stručnu pomoć trebaju. No, iako važno, sve ovo je nedostatno jer nedostaje odgovornost donosioca odluka, onih koji bi trebali voditi naše društvo kroz krize vodeći se pri tome prvenstveno dobrobiti građana i građanki.
Posljedice epidemije ćemo osjećati još dugo nakon što i posljednji oboljeli bude izliječen. Kraj epidemije neće sam po sebi poboljšati naše živote onako kako ih je njen početak pogoršao. Isto kao što naši klijenti ne mogu čekati četiri tjedna ili pet mjeseci tako ni ovo društvo ne može zauvijek čekati da bolji dani dođu. Ne bez ozbiljnih posljedica.
Ne možemo znati što bi pokazao PCR test mentalnog zdravlja građana i građanki naše zemlje no antigenski test odavno pokazuje dvije ignorirane crtice.
Begić, D., Lauri Korajlija, A. i Jokić-Begić, N. (2020). Psihičko zdravlje liječnika u Hrvatskoj za vrijeme pandemije COVID-19. Liječnički vjesnik, 142 (7-8), 189-198.
Jones, E.A.K., Mitra, A.K., Bhuiyan, A.R. (2021). Impact of COVID-19 on Mental Health in Adolescents: A Systematic Review. International Journal of Environmental Research and Public Health, 18, 2470.
Kumar, A., Nayar, K.R. (2021). COVID 19 and its mental health consequences, Journal of Mental Health, 30:1, 1-2.
O’Connor, R.C., Wetherall, K., Cleare, S., McClelland, H., Melson, A.J., Niedzwiedz, C.L., O’Carroll, R.E., O’Connor, D.B., Platt, S., Scowcroft, E., Watson, B., Zortea, T., Ferguson, E., Robb, K.A. (2021). Mental health and well-being during the COVID-19 pandemic: longitudinal analyses of adults in the UK COVID-19 Mental Health & Wellbeing study. British Journal of Psychiatry. 218(6):326-333.