ZA ZPD PISALA MARINA MILKOVIĆ
Neki dan prijateljica iz srednje škole objavila je razrednu fotografiju snimljenu 2006. godine, na dan naše norijade, koja me vratila u neka sada već davna vremena. Sjetila sam se svih tih rituala koji su obilježili završetak srednje škole: zadnji dani nastave, osmišljavanje natpisa na majicama (šašavi rezultat: „Mi smo vaša budućnost – zabrinite se!“), glupiranje po kišnom i blatnjavom Jarunu, biranje odjeće za maturalnu, nervozno-nespretno ulaženje nas više ili manje ušminkanih u dvoranu Sheratona, jutro u kafiću kod škole nakon maturalne. Iako smo se nakon toga većinom razišli svatko svojim putem, sjećam se da su mi baš bili važni ti završetci. Bilo mi je važno oprostiti se s školskim klupama, s profesorima i profesoricama, s ekipom, s cijelim tim zapravo 12-godišnjim razdobljem školovanja i zaokružiti tu priču. I dan danas su mi te uspomene drage i nekako najživlje od cijelog „đačkog doba“.
I tako sam se nekako u svojim prisjećanjima sjetila ovogodišnjih maturanata i osvijestila kako će njihov završetak biti drugačiji i kako neće imati priliku za sve te rituale. Zadnjih dana nastave u školi nema, norijada je otkazana, maturalne večere otkazane ili odgođene, nejasno je do kada, osim u južnim dijelovima Hrvatske gdje su u skladu s običajima održane već početkom godine. Stoga je ovaj tekst posvećen maturanticama i maturantima generacije 2019/2020. I to ne ocjenama, nejasnoćama oko državne mature i neizvjesnošću upisa na fakultete što je sve također izvor stresa, ali je nadoknadivo. Izgubljene uspomene ne mogu se nadoknaditi. Pogledavanje s nekim tko vam se sviđa na školskim hodnicima, duboki razgovori ispred škole tijekom odmora, kave nakon nastave, i prije nastave, i tijekom nastave jer je ionako kraj, dosjetke profesorice iz matematike, ljutita stišavanja razrednika, to vam nitko ne može nadoknaditi.
Ako se ovih dana osjećate tužno, ljuto, razočarano jer ovo proljeće 2020. nije ispalo prema planu i ako osjećate kao da vam je netko ukrao uspomene i priliku da zaokružite svoju školsku priču, imate na to potpuno pravo. Iako sa svih strana ovih dana slušamo o „većim“ problemima, imate pravo na svoje probleme i imate pravo tugovati zbog svog gubitka.
Psihologijska istraživanja o prijelaznim životnim razdobljima do sada su se većinski bavila prilagodbom na nove početke, poput upisa fakulteta, ali tri istraživačice provele su istraživanje koje se sastojalo od čak sedam manjih odvojenih studija upravo o završetcima i njihovom povezanosti s prilagodbom na novu životnu fazu (Schwörer, Krott, i Oettingen, 2020). Uvele su koncept „dobro zaokruženog završetka“ kojeg definiraju kao završetak obilježen osjećajem zatvaranja (eng. closure) određenog životnog razdoblja, odnosno završetak u kojem osoba osjeća da je učinila sve što je mogla i da nema više nedovršenih stvari. Istakle su i da se ljudi u situacijama predvidljivih završetaka, kao što je završetak srednje škole, potrude oko toga da postignu osjećaj zatvaranja. Procjenjivana su osobna iskustva završetaka, pri čemu je u drugoj studiji to bio upravo završetak srednje škole, te iskustva prikazana u kratkoj priči koja uključuje dobro ili loše zaokružen završetak. U posljednjoj studiji proveden je eksperiment u kojem je sudionicima_icama rečeno da istraživačice prate kako se ljudi upoznaju i trebali su razgovarati s drugom osobom putem Skypea 10 minuta. U jednoj skupini je dvije minute prije završetka razgovora najavljeno da imaju još dvije minute, dok je u drugoj razgovor automatski prekinut nakon 10 minuta. Rezultati su pokazali da su osobe koje su imale doživljaj dobro zaokruženog završetka osjećale više ugodnih i manje neugodnih emocija, manje žaljenja i bolje su se prilagodile na sljedeću fazu, odnosno lakše nastavili dalje. U sedmoj studiji, eksperimentu koji je uključivao upoznavanje, skupina koja je doživjela dobro zaokruženi završetak iskazivala je više ugodnih emocija, ali nije bilo razlike u doživljaju neugodnih emocija, očekivanom žaljenju i očekivanom prelasku na sljedeću fazu. Dodatno, tvrđeno je kako osobe koje iskuse dobro zaokruženi završetak postižu bolje rezultate u testovima. Zaključeno je da nam je s razlogom važno iskoristiti vrijeme prije završetka neke životne faze kako bismo postigli osjećaj dobro zaokruženog završetka i lakše nastavili dalje.
U drugom radu koji se bavio osjećajem žaljenja za propuštenim prilikama prikazanesu tri studije (Beike, Markman i Karadogan, 2008). Zaključeno je da su događaji u odnosu na koje osjećamo najviše žaljenja karakterizirani propuštenim prilikama da se ishod situacije promjeni, nemogućnošću da dođe do promjene u budućnosti te nespremnošću ili nemogućnošću da ostavimo iza sebe te situacije. U kontekstu završavanja srednje škole, radi se o situaciji koja se neće moći ponoviti u budućnosti, a trenutne prilike za postizanje osjećaja zatvaranja tog poglavlja života su ograničene.
Uz sve, osobe mlađe životne dobi češće pokazuju žaljenje povezano s odnosima i slobodnim vremenom, dok osobe srednje i starije životne dobi češće pokazuju žaljenje vezano za posao i obitelj (Jokisaari, 2004). Stoga se može pretpostaviti da će maturante_ice više pogađati propuštene prilike povezane s odnosima s vršnjacima i zabavom.
I kako sada dalje sa svim ovim informacijama i situacijom u kojoj se nalazite? Za početak, važno je ponoviti da su neugodni osjećaji u ovoj situaciji normalni i očekivani. Osim toga, važno bi bilo isplanirati alternativni način zaokruživanja ovog važnog životnog razdoblja, poput online razrednog druženja ili online druženja samo s vašim društvom iz škole, ili pak dogovoriti odgođenu alternativu maturalne večere kada se okolnosti promijene. Također, još neke ideje su pisma za one kojima želite poručiti nešto prije završetka srednje škole ili zajedničko prisjećanje važnih uspomena. Vi ćete najbolje znati što vam je potrebno i koji je način najbolji za vas, a ovaj tekst samo skreće pažnju da su, osim uspješno završene državne mature i ocjena, „uspješni“ rastanci i završetci važni za našu dobrobit i za uspješnu prilagodbu na sljedeću životnu fazu.
Literatura:
Beike, D., Markman, K., i Karadogan, F. (2009). What We Regret Most AreLost Opportunities: A Theory of Regret Intensity. Personality and Social Psychology Bulletin, 35, 385-397.
Jokisaari, M. (2004). Regrets and Subjective Well-Being: A Life Course Approach. Journal of Adult Development, 11, 281–288.
Schwörer, B., Krott, N. R., i Oettingen, G. (2020). Saying Goodbye and Saying It Well: Consequences of a (Not) Well-Rounded Ending. Motivation Science, 6, 21-33.