ZA ZPD PISALA ANDREA GERČAR
Razlog zbog kojeg je kriza uslijed pandemije korona virusa toliko teška leži velikim dijelom u činjenici da to nije samo epidemiološka kriza koja sa sobom nosi neizvjesnost vezanu uz zdravstveno stanje naših bližnjih i nas samih, već i ekonomska kriza, koja je sa sobom donijela, i nastavit će donositi – nezaposlenost, smanjivanje plaća, financijsku nestabilnost i pad kvalitete života. Razmjere ekonomske krize na svjetskoj razini teško je ovoga trenutka predvidjeti, no sasvim je sigurno da nitko od nas neće biti, izravno ili neizravno, pošteđen posljedica.
Potencijalni izvori ekonomskog stresa za pojedince i njihove obitelji uključuju i objektivne i subjektivne aspekte prihoda i zaposlenosti (Probst, 2005). Najčešće proučavani ekonomski stresori su nesigurnost posla, nezaposlenost, podzaposlenost (engl. underemployment: zaposlenost na nepuno radno vrijeme, rad na radnom mjestu koje nije u skladu sa stečenim stručnim kvalifikacijama ili prihodi ne mogu pokriti osnovne životne troškove), i ekonomska deprivacija (izostanak prihoda ili financijskih resursa).
Nezaposlene osobe u prosjeku imaju lošije i fizičko i mentalno zdravlje u odnosu na one koje su zaposlene, pri čemu se obje odrednice zdravlja značajno poboljšavaju čim se osoba ponovno zaposli (McKee-Ryan i sur., 2005). Važno je pri tome imati na umu da dobrobit koju zaposlenost donosi po mentalno zdravlje pojedinca nije povezana samo s novcem kao egzistencijalnim resursom, već i niz važnih sekundarnih dobiti koje zaposlenost sa sobom donosi, kao što je društveni status, socijalna uključenost, dnevna struktura, osjećaj sigurnosti, relativne predvidljivosti i kontrole, samoefikasnost i samopoštovanje. Stoga gubitak zaposlenja znači gubitak niza stvari koje zapravo čine važan dio našeg osobnog identiteta, kao i mogućnost zadovoljenja temeljnih psiholoških potreba koje su preduvjet psihičkog zdravlja (Raito i Lahelma, 2015).
No zaposlenost sama po sebi ne jamči psihičko blagostanje, naročito ukoliko je osoba zaposlena na poslovima ispod razine svojih stručnih kvalifikacija ili su prihodi koje prima nedovoljni za koliko-toliko dostojanstven život. Pregled kvalitativnih istraživanja o podzaposlenosti i mentalnom zdravlju kojega su McKee-Ryan i Harvey napravili 2011. godine potvrđuju čvrstu vezu podzaposlenosti s pojavom psihosomatskih simptoma, depresijom, narušenim mentalnim zdravljem i smanjenim optimizmom. Nesigurnost posla bila je objekt dviju meta-analiza (Cheng & Chan, 2008; Sverke et al., 2002). koje su ukazale na povezanost ovog ekonomskog stresora s narušenim tjelesnim i mentalnim zdravljem, dok se pokazalo da ekonomska deprivacija (potpuni izostanak prihoda) predstavlja rizični faktor za povećanje konflikata kod kuće i depresivne simptome.
Kada uzmemo sve navedeno u obzir, nameće se zaključak da glavne posljedice ekonomske krize neće biti (samo) u padu kupovne moći stanovništva, već će se kriza odraziti na cjelokupni zdravstveni status populacije. Pomalo paradoksalno, kako bismo sačuvali zdravlje i živote, danak će uzeti – naše zdravlje. No, u svemu tome pozitivna je vijest da, za razliku od korona virusa – za kojega još ne postoji lijek ili cjepivo i koji je znanstvenoj zajednici još uvijek u velikoj mjeri misterija – poteškoće u području mentalnog zdravlja kao što su anksioznost, depresija, ili nisko samopoštovanje proučavaju znanstvenici, liječnici, psiholozi i ostale struke već stotinama godina, i u tom smislu raspolažemo s više provjerenih informacija o tome kako najbolje pristupiti problemu i prevenirati potencijalne simptome.
Najprije, veza između ekonomskih stresora i razine doživljenog ekonomskog stresa nije niti izravna niti linearna, već uvelike ovisi o našoj percepciji samih stresora te utjecaju drugih faktora koji moderiraju odnos između ekonomskih stresora i razine doživljenog stresa.
Tako se npr. socijalna podrška pokazuje izrazito važnom kod umanjivanja negativnih posljedica po mentalno zdravlje (kao što je npr. depresija i anksioznost) u situacijama kada se ljudi suočavaju s ozbiljnim financijskim teškoćama (Viseu i sur., 2018). Osobe koje više naginju individualističkim vrijednostima kao što su autonomija i samostalnost, osobe koje su asertivne i sebe češće opisuju kroz osobine ličnosti (npr. strpljiva sam, komunikativna i sl.) nego kroz uloge (ja sam majka, psihologinja…) u principu se uspješnije suočavaju s ekonomskim stresom. Pokazalo se i da osjećaj samoefikasnosti i kontrole kod pojedinca djeluje kao zaštitni faktor (samoefikasnost možemo definirati kao našu procjenu o vlastitim sposobnostima organiziranja i izvršavanja određenih akcija potrebnih za ostvarenje željenih ishoda). Istraživana je i uloga emocionalne inteligencije, odnosno sposobnost pojedinca da regulira emocije, što je osobito važno kada se nađemo u situaciji ekonomskog stresa koja nas može preplaviti neugodnim emocijama i otežati efikasno suočavanje s problemima. Osobe koje svoj posao smatraju ključnim dijelom svog identiteta, odnosno koje su se sklone poistovjećivati s poslom ili im je posao jedini izvor (financijske) sigurnosti u većem su riziku od razvoja bolesti i simptoma psihološkog distresa (Barling, Kelloway i Frone, 2005).
Što dakle na pojedinačnoj razini, svatko od nas, preuzimanjem osobne odgovornosti, može učiniti za sebe? Možemo koristiti suočavanje usmjereno na emocije (npr. duboko disanje, vođene meditacije, mindfulness) kako bismo se pribrali, umirili i jasnije sagledali kako i što dalje. Ako nam to baš ne ide tako lako, možemo se zainteresirati za to što je emocionalna inteligencija i kako se reguliraju emocije. Pa pokušati opet. I opet. Možemo nazvati prijatelja, mamu, tatu, kćer, sina, susjedu – da im kažemo kako trenutno prolazimo kroz teško razdoblje i da trebamo nekoga tko će jednostavno biti tu za nas (bilo uživo ili s druge strane mobitela) i slušati nas, a možda ćemo i pitati za pokoji praktični savjet. Možemo se zainteresirati za sebe, za svoje vještine i interese, zapitati se tko smo i što smo van svoje radne uloge – što još znamo raditi ili želimo naučiti? U čemu smo se dosada previše oslanjali na izvanjske oslonce, a gdje smo ih možda izbjegavali i inzistirali da možemo sami, a nismo baš morali? Možemo razvijati samopouzdanje, samoefikasnost i asertivnost. Pri tome bi bilo dobro da imamo i podršku firme u kojoj radimo, pa da ljudi koji vode tu firmu daju točne i pravovremene informacije kako bismo imali veći osjećaj kontrole i relativne predvidljivosti – jer je i loše vijesti lakše preživjeti ako imamo prilike pripremiti se.
No osim onoga što možemo učiniti na individualnoj razini, ne smijemo zanemariti činjenicu da svaka osoba živi i unutar određenog socijalnog konteksta. Svatko je od nas dio jedne obitelji, susjedstva, radne zajednice, sportskog kluba i sl., ali smo svi i dio šireg ekonomskog, društvenog i kulturalnog sustava. Iako je proučavanje utjecaja kojeg ima dostupnost resursa na široj društvenoj razini po mentalno zdravlje pojedinaca još uvijek nedovoljno zastupljeno u primijenjenoj psihologiji, postoje dokazi da uvjeti života na razini države, pa sve do uvjeta života na razini susjedstva mogu itekako utjecati na zdravlje i subjektivnu dobrobit pojedinca. Tako je npr. utvrđeno da je u onim zemljama u kojima postoji snažna socijalna sigurnost zadovoljstvo poslom i posvećenost radnika poslu visoka čak i na poslovima koji su nesigurni (rad na određeno, sezonski poslovi), jer radnici u slučaju gubitka posla i prihoda znaju da neće ostati potpuno prepušteni samima sebi. Također, u zemljama u kojima postoji izrazita nejednakost u prihodima među različitim skupinama stanovništva mentalno zdravlje stanovništva je lošije (Debus i sur., 2012). Probst i Jiang (2017) pronašli su da je u državama u kojima se prakticiraju proaktivne politike na tržištu rada (kao što su brojne i lako dostupne mogućnosti dodatnih usavršavanja u traženim područjima kako bi se olakšalo zadržavanje posla ili brz pronalazak novog posla, kao i novčane naknade za one koji su iznenada ostali bez posla) također zabilježeno manje negativnih reakcija na nesigurnost posla ili dobivanje otkaza.
Razina doživljenog ekonomskog stresa povezana je čak i s tim na koji je način uređen pristup zdravstvenim uslugama na razini gradova i općina – konkretno, kolika je njihova dostupnost i kvaliteta. To nas neće pretjerano čuditi ako imamo na umu da gubitak posla, a time i financijskih sredstava, može dovesti do odgađanja ili čak odustajanja od potrebnog liječenja, što dodatno pojačava stres i narušava mentalno zdravlje, a to se opet, kao u začaranom krugu, negativno odražava na tjelesno zdravlje.
John Donne još je u 17. stoljeću pisao da „čovjek nije otok“. Čovjek je po svojoj prirodi društveno biće i stoga se ne može promatrati odvojeno od socijalne okoline u kojoj se formira i s kojom se svakodnevno nalazi u kontaktu. Premda se psiholozi u svojim istraživanjima uglavnom usmjeravaju na odnos pojedinca i njegove obitelji, u širem kontekstu zajednica ne obuhvaća samo obitelj, školu ili radno mjesto, već i društvenu strukturu u kojoj živi, sa svim svojim pisanim i nepisanim pravilima, pravima, ograničenjima i slobodama.
Stoga, ukoliko smjernice našeg ranijeg teksta o postojanju različitih razina odgovornosti i štrajku prosvjetara (https://zgpd.hr/2019/11/22/o-odgovornostima-osobnoj-profesionalnoj-i-drustvenoj-i-strajku-prosvjetara/) primijenimo na aktualni kontekst ekonomske krize, jasno proizlazi da nadležna ministarstva imaju odgovornost djelovati u korist društva u cjelini, odnosno raditi na stvaranju općeg socijalnog okvira koji će omogućiti članovima tog istog društva da ostvaruju svoje potencijale, budu produktivni i doprinose zajednici, baš kao što svaki radnik ima odgovornost da jasno zastupa svoje potrebe pred istim tim resornim ministarstvima. Vrijeme će pokazati koliko će svaka strana u tome biti umješna i uspješna.
Do tada, način na koji možete preuzeti dio kontrole u vlastite ruke (što je izuzetno važno za osjećaj sigurnosti) jest da budete osobno odgovorni i, ako uočite da vam je stres zbog financijske situacije prevelik a da biste se s njime mogli nositi sami, tražite podršku! Podijelite svoje brige s bliskim osobama; kada dijelimo sreću s drugima, ona se množi, ali brige se zato prepolove. Ne morate ulaziti u detalje svojih novčanih problema, ali što više koristite sustav podrške, manje ćete se izolirano osjećati, a time će i stres biti manji. Osim emocionalne podrške, možda ćete dobiti i novi pogled na vaše teškoće. Ponekad je baš najhrabrija stvar koju možete učiniti – osloniti se na druge!
Literatura:
Barling, J., Kelloway, E. K. & Frone, M. R. (2005). Handbook of work stress. Thousand Oaks, CA: SAGE Publications. Inc. doi: 10.4135/9781412975995
Cheng, G. H., & Chan, D. K. (2008). Who suffers more from job insecurity? A meta-analytic review. Applied Psychology, 57, 272–303. http://dx.doi.org/10.1111/j.1464-0597.2007.00312.x
Debus, M. E., Probst, T. M., König, C. J., & Kleinmann, M. (2012). Catch me if I fall! Enacted uncertainty avoidance and the social safety net as country-level moderators in the job insecurity–job attitudes link. Journal of Applied Psychology, 97, 690–698. http://dx.doi.org/10.1037/a0027832
McKee-Ryan, F., Song, Z., Wanberg, C. R., & Kinicki, A. J. (2005). Psychological and physical well-being during unemployment: A meta-analytic study. Journal of Applied Psychology, 90, 53–76. http://dx.doi.org/10.1037/0021-9010.90.1.53
McKee-Ryan, F. M., & Harvey, J. (2011). “I have a job, but . . .”: A review of underemployment. Journal of Management, 37, 962–996. http://dx.doi.org/10.1177/0149206311398134
Probst, T. M. (2005). Countering the negative effects of job insecurity through participative decision making: Lessons from the demand-control model. Journal of Occupational Health Psychology, 10, 320–329. http://dx.doi.org/10.1037/1076-8998.10.4.320
Probst, T. M., & Jiang, L. (2017). European flexicurity policies: Multilevel effects on employee psychosocial reactions to job insecurity. Safety Science, 100, 83–90. http://dx.doi.org/10.1016/j.ssci.2017.03.010
Raito, P., & Lahelma, E. (2015). Coping with unemployment among journalists and managers. Work, Employment and Society, 29, 720–737. http://dx.doi.org/10.1177/0950017014559966
Sverke, M., Hellgren, J., & Näswall, K. (2002). No security: A meta-analysis and review of job insecurity and its consequences. Journal of Occupational Health Psychology, 7, 242–264. http://dx.doi.org/10.1037/1076-8998.7.3.242
Viseu, J., Leal, R., Jesus, S., Pinto, P., Pechorro, P. i Greenglass, E. (2018). Relationship between economic stress factors and stress, anxiety, and depression: Moderating role of social support. Psychiatry Research, 268. 10.1016/j.psychres.2018.07.008.