ZA ZPD PISALE BRANKA BAGARIĆ, MARINA MARTINČEVIĆ I ANDREA VRANIĆ
Kada primijetite neki novi simptom, što obično učinite? Vrlo je vjerojatno da ste moguće uzroke tog simptoma istražili na internetu. Pritom ste zasigurno naišli na brojna objašnjenja koja su vam izazivala nelagodu ili strah. Primjerice, ako ste pretraživali o glavobolji, vjerojatno ste naišli na informacije koje govore da glavobolja može biti uzrokovana promjenama u razini hormona, nesanicom ili vremenskim promjenama, ali i težim bolestima poput tumora ili intrakranijalne infekcije. Neke osobe se neće previše uznemiriti čitajući ovakve informacije, dok će druge osjetiti zabrinutost ili strah. Ove osobe u nekim slučajevima nastavljaju pretraživati o svom simptomu unatoč strahu koji pretraživanje izaziva kako bi bile sasvim sigurne da nemaju rak ili jer vjeruju da tako mogu na vrijeme primijetiti rak i spasiti se. Takvo pretjerano pretraživanje informacija o simptomima na internetu uz povećanu anksioznost nazivamo kiberohondrija.
Kiberohondrija je relativno nova pojava nastala s razvojem tehnologije, odnosno sve učestalijeg korištenja računala i interneta. Kiberohondrija se ne smatra psihičkim poremećajem, ali se čini da se obično javlja kod osoba koje pretjerano brinu o zdravlju ili imaju anksiozni poremećaj zbog bolesti (ranije nazivan hipohondrija). No, za sada ne znamo da li kiberohondrija uzrokuje ovaj poremećaj ili je samo njegova suvremena manifestacija.
Istraživanje provedeno u nekoliko zemalja pokazuje kako 75% populacije koristi internet za pretraživanje zdravstvenih informacija (McDaid i Park, 2010), pri čemu 10-16% pokazuje simptome kiberohondrije (Fox, 2006; Wijesinghe i sur., 2019). Zašto kod nekih ljudi pretraživanje o simptomima dovede do velike tjeskobe, dugotrajnog pretraživanja, a potom i čestog odlaska liječniku, nije sa sigurnošću utvrđeno. Međutim, pretpostavlja se da ove osobe teško toleriraju neizvjesnost koju izaziva velika količina informacija s interneta koje su međusobno konfliktne ili nejasne; da imaju potrebu pronaći savršeno točan uzrok svojih simptoma zbog čega pregledavaju veliku količinu sadržaja; da vjeruju da će uspjeti pronaći konačan dokaz da su zdrave ako nastave pretraživati ili stoga što im je teško procijeniti kvalitetu i pouzdanost sadržaja s interneta (Starcevic i Berle, 2013).
Pretraživanje o zdravlju na internetu ne mora biti uvijek štetno. Naprotiv, može povećati našu informiranost, potaknuti nas na pozitivna zdravstvena ponašanja ili nam pružiti podršku drugih osoba koje se nose sa sličnim simptomima ili bolestima. Zato je važno istražiti tko su osobe osjetljive na pojavu kiberohondrije i kakav način pretraživanja dovodi do nepotrebne zabrinutosti za zdravlje.
Literatura:
Fox, S. (2006, 29. kolovoza) Online Health Search 2006. Pew Research Center: Internet & Technology. Skinuto dana 30. siječnja 2020. s Internet stranice: https://www.pewresearch.org/internet/2006/10/29/online-health-search-2006/
McDaid, D., & Park, A. L. (2010). Online health: untangling the web. BUPA. Skinuto dana 30. siječnja 2020. s Internet stranice: http://eprints.lse.ac.uk/32690/
Wijesinghe, C.A., Liyanage, U.L.N.S., Kapugama, K.G.C.L., Warsapperuma, W.A.N.P., Williams, S.S., Kuruppuarachchi, K.A.L.A., & Rodrigo, A. (2019). “Muddling by googling” – Cyberchondria among outpatient attendees of two hospitals in Sri Lanka. Sri Lanka Journal of Psychiatry, 10, 11–15. doi: http://doi.org/10.4038/sljpsyc.v10i1.8202
Starcevic, V., & Berle, D. (2013). Cyberchondria: towards a better understanding of excessive health-related Internet use. Expert Review of Neurotherapeutics, 13(2), 205-213.