Je li svijet koji u nas gleda, sa svih naših ekrana, zaista stvaran svijet? Ili je to svijet influencera, fake newsa, senzacionalizma motiviranog profitom i društvenih mreža? Koliko taj svijet utječe na naš svakodnevni život i mentalno zdravlje, političke odluke, životne planove, roditeljstvo, odnose prema drugima i drugačijima? Na koji način konzumacija onoga što vidimo, čujemo i smatramo viješću utječe na nas? Postaje li svijet zaista sve gore mjesto (kako bi se dalo zaključiti ako nekoliko tjedana za redom aktivno pratite vijesti)?
U ZPD-u se često bavimo medijima i to nije slučajno. U svijetu u kojem živimo danas (zapadna civilizacija 21-og stoljeća) preplavljenost medijskim sadržajima sve je veća kao i broj ljudi koji ih putem medija plasiraju. Upoznajemo se s novim “profesijama” poput influencera i imamo nove medije poput različitih društvenih mreža. Informacije često ne stižu do nas filtrirane kroz stručne ruke (koje bi onda trebale podrazumijevati i etički kodeks). Sve češće čujemo i riječi poput senzacionalizam i fake news koje manje ili više (ne)razumijemo.
Snažnog smo uvjerenja da su ovo teme kojima se psiholozi svakako moraju baviti, ne samo kroz istraživački rad, već i kroz njihovo problematiziranje u javnom prostoru. Smatramo to “mandatom” naše struke i zato smo se s mnogim od pitanja navedenim gore bavili u veljači ove godine kroz Tjedan psihologije. No, pripremajući Tjedan sve češće smo se u svojoj povremenoj ljutnji na novinare, koji ne poštuju etičke kodekse vlastite struke, pitali – kako je s njihove strane priče? Koliko se osjećaju (ne)moćnima da svoj posao obavljaju etično i profesionalno i istovremeno uspijevaju od njega živjeti i osjećati se sigurno radeći ga.
Zanimalo nas je, umjesto da (samo) budemo ljuti na novinare, kako im je živjeti u vlastitoj, novinarskoj, koži. I iako smo različitih struka, muče li nas možda ista pitanja, (etičke) dileme, brige i nemoć, kada su u pitanju mediji?
Tako smo odlučili – zamijeniti mjesta. Ovaj puta mi intervjuirati njih i doznati kako je to u njihovoj koži.
Počevši prekosutra, zadnjeg ćemo dana u mjesecu objavljivati naše razgovore s novinarima, a u listopadu se nastavljamo baviti ovom temom i na druge načine.
Dok u narednim mjesecima čitate i razmišljate o razgovorima pred vama (a možda se i vratite nekim od naših tekstova iz veljače), pitajte se tko je odgovoran za medije kakve imamo. Mi kao čitatelji koji ih konzumiramo pa metodom ponude i potražnje i održavamo? Novinari koji takve tekstove pišu? Urednici koji im to nalažu? Vlasnici orijentirani na profit, a ne na profesionalnost? Državni aparati koji pripadnike različitih izloženih struka ne štite već napadaju?
Ili možda odgovor na to pitanje nije tako jednostran i jednostavan kakvim bismo ponekad željeli da bude. Možda svi mi nosimo svoju odgovornost za to u kakvom svijetu živimo.
I ako je tako, pitanje je što ćemo s time? Hoće li čitatelji optuživati novinare za senzacionalizam i nedostatak etičnosti, a novinari i urednici odgovarati – nemojte čitati ako vam smeta, nitko vas ne sili. Ili ćemo se svi zajedno pokrenuti i prakticirajući svaki svoju odgovornost za sadržaje koji se nude, mijenjati svijet u kojem živimo.
Čitajte. Mislite. Djelujte (ako smatrate da je potrebno). Može i na plaži…….
Vaš ZPD