ZA ZPD PISALI ANA KOTZMUTH I IGOR ČERENŠEK
Promjena je sastavni dio života, a mijenjamo se konstantno. Znali to ili ne. Na žalost, najčešće se mijenja onaj koji mora, a ne onaj koji želi. Kako bi obrnuli taj negativan trend, dobro je nešto više naučiti o tome što sve promjena uključuje, kako bi u njoj bili vještiji.
Odluke o promjeni obično započinju potkraj tjedna, a odnose se na ponedjeljak kao dan broj 1. za početak svake promjene. Najpopularnije su ipak one novogodišnje i proljetne kada nam je jedini cilj dobro izgledati na plaži, impresionirati druge ili uvjeriti same sebe da je ovogodišnja odluka trajna.
Međutim, nakon godina i godina privikavanja na jedan životni stil, bez previše preispitivanja i pripreme donosimo odluku o nekom novom stilu u kojem od sutra živimo. Nedovoljno vremena, nedostatak pripreme i naravno neadekvatna podrška glavni su razlozi zašto promjene ne uspijevaju dugoročno i zašto u promjeni uspijeva svega 10% ljudi. Da bi bili u tih 10% i započeli novi život nužne su nam minimalno tri stvari: želja, namjera i ustrajnost.
Kada nešto dovoljno jako želimo, odlučimo to napraviti i imamo dozu tvrdoglavosti koja nam ne dozvoljava odustajanje, šansa je da ćemo uspjeti. Naravno, teoretski bi se mnogi pronašli u ovakvoj definiciji uspjeha, međutim ona uključuje i nekoliko pod-pitanja vrijednih razmatranja.
- Koliko to jako želim?
- Što mi je još potrebno za promjenu?
- Koja je moja trenutna dobit, odnosno zašto živim kako živim?
- Koja je druga opcija za zadovoljavanje te iste potrebe?
- Što će se dogoditi ako ne promijenim svoje ponašanje?
- Što će se dogoditi ako promijenim?
Dakle, važno je da želimo promjenu jako te da istovremeno osjećamo odbojnost prema onome kako živimo. Važno je i prepoznati što dobivamo s ovakvim ponašanjem, jer očigledno u njemu iz nekog razloga ustrajemo, pa vrijedi pokušati pronaći drugi način za zadovoljavanjem iste potrebe.
Naravno, ako nastavimo ustrajati, želimo znati što će se sve dogoditi i što će biti s nama nakon promjene. Međutim neodgovoreno pitanje ostaje, što mi je još potrebno za promjenu?
Prije nego odgovorimo na to pitanje, da objasnimo pobliže koje faze podrazumijeva promjena životnog stila. U prvoj fazi zapravo ne razmišljamo o promjeni, već to drugi rade za nas, pa tako slušamo savjete i uredno ih odbijamo. Nakon nekog vremena „popustimo“ i sami počnemo razmišljati o promjeni. Važemo pozitivno i negativno, preispitujemo svoje motive, a ako kalkulacija bude uspješna i pripremimo sve što nam je potrebno, spremni smo za akciju. Jednom kad smo krenuli, lako se zavaramo da je promjena učinjena. Zapravo se radi tek o prvim koracima, a ono što slijedi je održavanje i ustrajnost s povremenim „relapsima“ odnosno povratcima na staro. Gotovo svaka promjena prolazi kroz ove faze, a trajanje i intenzitet faze zavise o osobi. Ono što je ključno je priprema pred akciju.
Pripremiti se u ovom slučaju znači informirati o svemu što promjena donosi. Jednako tako, to znači prikupiti informacije o svim resursima koji su nam potrebni za ostvarenje cilja. Ako nam je cilj smršaviti tada resursi u idealnom procesu uključuju treninge i trenera; prehranu i nutricionista; motivaciju, podršku i mentalnog trenera – psihologa. Bez ovih resursa vjerojatnost uspjeha je znatno manja, a s njima je i sam put ugodniji, a uspješnost veća.
Individualan pristup je važan. Rad s trenerom koji vodi evidenciju naših dolazaka, vodi brigu u našem angažmanu te kreira program osmišljen za nas koristeći najnovije spoznaje, tehnike i rekvizite, učiniti će program zabavnim, povrh neizostavne učinkovitosti. Nutricionist će nam pomoći da jedemo zdravo, ali i da jedemo fino. Teško je smršaviti ako je svaki obrok noćna mora. Mentalni trener – psiholog je osoba koja će nas voditi kroz cijeli proces, upoznati s preprekama, istražiti našu motivaciju te pružati podršku u trenucima kada se pojavi mogućnost relapsa. Takav timski pristup pojedincu s ciljem zadovoljavanja individualnih potreba, postaje važan faktor u procesu promjene životnog stila koji može trajati 6-8 mjeseci.
S tim rečeno, promjena životnog stila je put, jedan od onih dugih teških koji započinje prvim korakom, ali ne znamo kad završava. Svi koji krenemo na taj put prolaziti ćemo kroz faze uspona i padova, te ćemo se naći u fazi održavanja promjene. Ukoliko smo okruženi sa stručnjacima koji će nam pomoći svojom podrškom, vjerojatnost uspjeha je veća, pa se naša želja, namjera i ustrajnost tada višestruko isplate.
Faze promjene životnog stila su:
- Predkontemplacija: u ovoj fazi nismo još počeli razmišljati o tome zašto je promjena dobra za nas. Pokretanje promjene u ovoj fazi znači njen siguran krah i neuspjeh.
- Kontemplacija: u ovoj fazi razmišljamo zašto je dobro pokrenuti promjenu i zašto nam je to osobno važ
- Planiranje: u ovoj fazi pripremamo plan promjene, uzimamo u obzir ono što dobijamo ali i ono što promjenom gubimo (primjerice komfor, slobodno vrijeme, pauze na poslu i slično).
- Akcija: u ovoj fazi provodimo promjenu i modificiramo ono što nismo dobro isplanirali u prve tri faze.
- Održavanje: u ovoj fazi do prave promjene tek dolazi.
Kao specifična faza cijelog procesa nalazi se RELAPS: ukoliko ga doživimo kao normalan dio procesa, on prestaje biti problem. Ukoliko ga planiramo, on postaje saveznik u promjeni. Planiranje relapsa znači da ćete odrediti jedan dan u tjednu kad ćete, primjerice, pojesti obrok kojeg niste smjeli ili nećete vježbati iako je bilo zapisano. Kod relapsa je važno imati podršku – osobu kojoj ćete povjeriti svoje planove i namjere što eliminira potrebu za laganjem, a i miče negativne osjećaje iz jednadžbe. Naime, kod relapsa nije šteta nastala samo zato što se nismo držali pravila na jedan dan nego će šteta nastati zbog osjećaja grižnje savjesti da to nismo uopće smjeli napraviti.
Planirati promjenu je moguće čak i ako nemate sve potrebne resurse. Ljudi uspjevaju ostvariti nevjerojatne stvari u nemogućim uvjetima. Razlika između uspješnih i neuspješnih leži u tome što su – ovi prvi – probali.
Literatura:
Čerenšek, I. (2017.): “Mentalni trening priručnik za trenere”; Mental Training Center d.o.o., Zagreb, 2017.
Pokrajac – Bulian, A., Tkalčić, M., Guina, T., Štimac, D. (2005). Primjena transteorijskog modela u ispitivanju procesa promjene u pretilih osoba. Psihologijske teme. 14 (2), 29 – 40.
Prochaska, J. Q, DiClemente, C. C. (1983). Stages and Processes of Self-Change of Smoking: Toward An Integrative Model of Change. Journal of Consulting and Clinical Psychology. 51 (3), 390 – 395.