ZA ZPD PISALA IVA KOLIMBATOVIĆ
Kažu da je ključ uspješnog života visoko samopouzdanje. Upravo zbog toga, mnogima je cilj povećati vlastito samopouzdanje. Mediji nude atraktivne naslove u kojima jamče bolje samopouzdanje u samo nekoliko koraka. Kažu da postoji čarobna formula. Još su atraktivniji načini izgradnje samopouzdanja kod djece, jer zašto ne krenuti s izgradnjom nečeg tako bitnog od malih nogu. Društvom se prenosi poruka da je djecu nužno hvaliti za njihove uspjehe, da je čarobna riječ za izgradnju njihova samopoštovanja „Bravo!“. Roditelji, uvjereni da se drže čarobne formule i rade najbolje za svoje dijete izgovaraju ovu riječ u bezbroj situacija kroz dan: dijete se spustilo niz tobogan? – „Bravo!“, dijete je u slikovnici uspješno prepoznalo nacrtanog pačića – „Bravo!“, dijete je uspješno navuklo svoju jaknu – „Bravo!“… No što je to zapravo samopouzdanje? Postoji li zaista čarobna formula za izgradnju zdravog i visokog samopouzdanja i kako ga poticati kod djece?
Čarobna formula do zdravog samopouzdanja ne krije se u 10 koraka niti u jednoj riječi koju treba izgovarati djeci u svim okolnostima, krije se u jednoj jednostavnoj slici. Zamislite malu bebu koja spava u vašem naručju, roditelj ste i s divljenjem gledate u to malo stvorenje. Ono još nije ništa postiglo u životu, možda vam se još nije niti osmjehnulo po prvi put, no to trenutno ne ulazi u vaše vrednovanje vašeg malog bića – ono vrijedi samim time što postoji. Obiteljski terapeut Jesper Juul kaže da mnogi roditelji to osjećaju konstantno kroz nekoliko tjedana. Poruka od roditelja koja kaže „Vrijediš samim time što postojiš“ čini temelj samosvijesti, a zdrava samosvijest temelj je za izgradnju zdravog samopouzdanja. Čarobna formula je jasna i jednosmjerna: ljudi s razvijenom i zdravom samosviješću rijetko imaju problem sa samopouzdanjem, no obrnuto nikako ne vrijedi (Juul, 2006). Prema tome poticanje zdrave samosvijesti kod djece stvara temelje zdravog samopouzdanja.
No što je to zapravo samosvijest, a što samopouzdanje i koja je razlika? Samosvijest je znanje koje imamo o sebi i doživljaj toga tko smo. Jesper Juul slikovito ga prikazuje kao unutarnji stup. Zdrava i razvijena samosvijest čini da se dobro osjećamo u svojoj koži i vjerujemo da vrijedimo samim time što postojimo (Juul, 2006). S druge strane, samopouzdanje je znanje o tome što smo sposobni učiniti, u čemu smo dobri, a u čemu lošiji te što sa svojim sposobnostima možemo postići (Juul, 2006). Juul ga slikovito opisuje kroz vanjske skele, izgrađene oko unutarnjeg stupa odnosno samosvijesti. Ove vanjske skele gradimo kroz život, kroz povratne informacije iz okoline. Pokušali ste voziti bicikl i uspjeli ste? Ovo je povratna informacija o vašoj sposobnosti za vožnju bicikla, znanje o tome da ste dobri u vožnji bicikla postaje dio vašeg samopouzdanja. Pokušali ste klizati i osjećali ste se kao Bambi na ledu? Obeshrabreni ste nakon nekoliko pokušaja objesili klizaljke o klin i zaključili da vam klizanje nije jača strana. Znanje o tome kakav ste klizač također postaje dio vašeg samopouzdanja.
Kako je ranije opisano, temelji zdrave samosvijesti leže u roditeljskoj poruci da vrijedimo samim time što postojimo. Tužan dio priče je da se ovi temelji, pod utjecajem društva, često uruše već u prvim mjesecima života. Roditelj koji je s divljenjem gledao svoju uspavanu bebu i vjerovao da ona vrijedi samim time što postoji ubrzo pada pod pritisak društva usmjerenog na uspjeh. Njegov fokus se sa samog postojanja prebacuje na djetetova postignuća: koliko je brzo prohodalo, progovorilo, ima li talent za neke sportove, kako se uklapa među vršnjake, kako se odnosi prema odraslima… koliko je pametno, te, s polaskom u školu, ključno pitanje – kakav je učenik? Na dijete se sada gleda kroz prizmu uspjeha i neuspjeha i njegova se vrijednost važe u odnosu na postignuća. Roditelj i dalje vjeruje da dijete vrijedi, ali razlozi se mijenjaju. Samo postojanje više nije dovoljno, ono sada vrijedi jer je spretno, jer je poslušno, jer je pametno, jer je brže od vršnjaka, jer ima talent… jer je odličan učenik. Poruka „Vrijediš samim time što postojiš.“ mijenja se u poruku „Vrijediš samo ako možeš nešto postići.“ (Juul, 2006). Izgradnja samosvijesti ovdje staje.
Neovisno o izgradnji unutarnjeg stupa – samosvijesti, život nam na svakom koraku pruža povratne informacije o uspjehu ili neuspjehu. Kako ćemo reagirati na te informacije, ovisi o našoj samosvijesti. Uz zdravu i razvijenu samosvijest, povratna informacija o uspjehu u vožnji bicikla, govori nam isključivo o našoj sposobnosti za vožnju. No, uz nerazvijenu samosvijest, tj. uz ideju „Vrijedim samo ako mogu nešto postići.“, povratna informacija o uspješnoj vožnji znači puno više od same sposobnosti za vožnju, ona nam daje potvrdu da vrijedimo. No što je s povratnom informacijom o neuspjehu? Ne ide nam klizanje: uz zdravu samosvijest, zaključujemo da nismo dobar klizač i stajemo na tome. Uz nerazvijenu samosvijest pak, na temelju ove informacije prosuđujemo vlastitu vrijednost: „Ne mogu nešto postići – ne mogu klizati“ = „Ne vrijedim“. Zaključit ćemo da ne vrijedimo, da nam ništa ne ide od ruke, da ni u čemu ne možemo uspjeti. Vanjske skele samopouzdanja, dakle, bez izgrađenog unutarnjeg stupa, krhke su i nestabilne te na svaku povratnu informaciju o neuspjehu gube svoju stabilnost i urušavaju se.
Kako dakle biti uspješan arhitekt u izgradnji unutarnjeg stupa i vanjskih skela vašeg djeteta? Za izgradnju zdrave samosvijesti trebamo iskustvo da nas nama najvažniji ljudi vide, odnosno prihvaćaju takve kakvi jesmo te iskustvo da smo istim ljudima vrijedni zbog toga tko smo (Juul, 2006). Mala djeca vrlo jasno roditeljima izražavaju svoju potrebu da ih se „vidi“ upravo ovim riječima: „Mama, vidi me!“. Rijetko koja situacija spuštanja na tobogan, penjanja na penjalicu, plesanja ili neke druge aktivnosti prolazi bez ove rečenice. Jednostavan pogled i podjela iskustva s djetetom dovoljan je u ovim situacijama za zadovoljavanje djetetove potrebe da bude viđeno, te za poticanje samosvijesti. Ipak, roditelji pred sebe stavljaju visoka očekivanja i slijeđenje djetetove upute doslovno, ne čini se dovoljno. Ovdje se upliće čarobna riječ „Bravo!“ popraćena vrednovanjem postignuća: „Kako si ti spretna!“, „Kako si ti pametna!“. Ideja da mora biti spretno ili pametno za spuštanje na toboganu djetetu do sad nije pala na pamet, no povratnim informacijama od roditelja usvojit će ovo pravilo – „Vrijedim samo ako mogu nešto postići.“. Prave čarobne riječi za poticanje zdrave samosvijesti jasno zadovoljavaju djetetovu potrebu da bude viđeno i sasvim logično zvuče: „Vidim te!“. Mogu biti popraćene prepoznatom djetetovom emocijom kako bi mu pokazali da ga zaista vidimo, da vidimo što proživljava, da dijelimo trenutak s njim. Možemo mu reći: „Vidim te, zabavljaš se!“. Ugodne emocije lako je podijeliti, no isto pravilo vrijedi i za one neugodne. U situacijama proživljavanja tuge, ljutnje ili bilo kakve nelagode, dijete će od vas tražiti isto – da bude viđeno. Poruka „Vidim te i prihvaćam takvog kakav jesi.“ potiče izgradnju njegove zdrave samosvijesti, a poslat ćete ju istim čarobnim riječima popraćenim odgovarajućom emocijom koju ste prepoznali kod svog djeteta ( „Vidim te, tužan si.“, „Vidim te, ovo te baš jako naljutilo.“… ).
S izgrađenim unutarnjim stupom, lakše je graditi zdrave i stabilne skele, zdravo samopouzdanje. Uz vjerovanje da vrijedimo samim time što postojimo, povratne informacije o uspjehu ili neuspjehu govore nam isključivo o našim sposobnostima i grade naše znanje o tome za što smo sposobni, grade naše samopouzdanje. Djeca kroz život isprobavaju nove stvari, spotiču se na prepreke, padaju, ponekad ih uspješno preskaču i nastavljaju dalje. Za uspjeh nam je potreban uloženi trud i upravo na ovo treba biti usmjerena povratna informacija koja će podržati zdravo samopouzdanje: „Potrudio si se, uspio si!“. Ova poruka jasno dočarava uzročno posljedičnu vezu truda i uspjeha te djetetu daje vrlo jednostavnu uputu za buduće životne situacije kada se nađe pred izazovom ili preprekom – „Potrudi se, trud vodi do uspjeha!“
I zaista, bitno je od malih nogu graditi nešto od tolike važnosti kao što su samosvijest i samopouzdanje. Prisjetite se prvih tjedana i pogledajte svoje dijete ponovno očima ponosnog roditelja – ono vrijedi samim time što postoji. Izbjegavajte „Bravo!“ i umjesto toga pogledajte dijete, podijelite trenutak s njim. Kada je pitanje uspjeha ili neuspjeha, sjetite se da ga pripremate za život i životne prepreke, nećete uvijek biti tu da ga pohvalite za uspješno preskakanje ili pogurate preko onih težih prepreka. Ono što im treba je unutarnji pokretač, jasna ideja što će ih dovesti do uspjeha, a imate ju priliku izgraditi na svakom koraku vašeg mališana usmjeravanjem na trud i korake do uspjeha, a ne na sam uspjeh.
Literatura:
Juul, J. (2006). Vaše Kompetentno dijete. Jelsa: Naklada Pelago.